Filip Lučin

Hvala Bogu, ne u stvarnosti. Samo ovdje, na mom blogu. Danas tri fotke iz Koprivnice i nešto zimskih iz ili okolo Čakovca.

Dakle, prvo Koprivnica. Tamo sam bio 31. siječnja. Misliom da je to bilo prvi put da sam bio u Koprivnici nakon vojske. A od toga ima… 12 godina. Pfff, kako vrijeme, život brzo juri. Dobro, da ne filozofiram. Došao sam relativno kasno s obzirom na doba godine, sunce je već bilo poprilično nisko. Ali evo, tri fotkice. Iz parka i centra.

Paviljon u parku.

Ah, ne da mi se opet skidati fotku, klonirati fleku pa ju vraćati. Jel se jako vidi?

Eto, to su te tri koprivničke.

Kao što se (neki) sjećate, protekla zima je imala poprilično puno snježnih padalina. 6. veljače je također padao snijeg. I to jako. Napadalo ga je novih 30ak cm. Ja sam naravno odlučio prošetati po takvim uvjetima. Napravio sam dosta fotki, ali mi se samo jedna svidjela. Onako, poprilično je grafička. Bilo bi bolje da se ljudi nisu stopili sa drvećem, ali dobro. Onda bi bila savršena.

I neka to bude sve za danas. Iduća serija fotki će isto biti sniježna, no malo drugačijeg kolorita pa je ne želim mješati s ovom. Hvala na posjeti i kao uvijek, ako vam se blog sviđa kiknite na gumbić ispod i podijelite ga sa svojim prijateljima na fejsu ili čemu već, ponuda je velika.

Podijelite ovo / Share this

Kako mnogi od vas znaju, u državi nam već niz godina traje akcija Noć muzeja. Pa sam ja tako ove godine odlučio posjetiti naš domaći Muzej Međimurja koji je smješten u dvorcu Zrinskih. Kako sam zadnji put tamo bio prije poprilično godina, ovo mi je sad bilo kao da sam bio i prvi put. Nažalost, kako to obično ide dok je nešto besplatno, onda je nutra ono, puno previše ljudi. A dobro nešto sam pofotkao, pogledajte što.

Nekoć davno, davno, davnom davno, bio jedan mamut.

Sjekire i ostali alalt, iz brončanog doba ako se dobro sjećam.

Svačim su oni topove punili. A možda su naši otkopali nekakvo boćalište pa su mislili da su balote bile za top?

Žig nekakvog ceha, ne sjećam se.

Dio namještaja.

Ha, kako nam je Čaktornja nekad velika bila? (Za one koji ne kuže, Čaktornja je mađarski naziv za Čakovec.)

Okupatorski proglas narodnim jezikom.

Ovo mi je bilo najzanimljivije čitati, reklame za lijekove.

Lijepo staklo.

Tamo je pisalo da je projektor, no ovako su i fotići izgledali nekad.

Lijep sat. Nešto fali, ali Bože dragi…

Glave. Ovo je u dijelu muzjea posvećenom modernoj umjetnosti.

Leinerovo djelo. Bubnjara leinera. Možda se ne kužim u kiparstvo, ali meni je ovo bio simpatičan izložak.

Iz etnografskog dijela muzeja:

Sad vidite od kud Jobs-u ideja za ovo njegovo novo čudo.

Pikule.

Detalj  stola prosječnog Međimurca u prijašnjim vremenima…

Podijelite ovo / Share this

Eto nama na mom blogu opet snijega. Sad se najljepše rastopio pa mogu nastaviti.

Daklem, 16.1. otišao sam s ekpipom Fotokluba Čakovec na izlet na gore navedene lokacije. Kako to obično kod izleta u našem klubu biva, vrijeme nije bilo idealno. Ali dobro, tako to ide. Dan je bio siv i hladan, ono pravo zimski. Ta, kakav bi dan u sredini zime u Gorskom kotaru trebao biti? No, dobro. Da ne filozofiram previše, krenimo s nekoliko kadrova na putu prema Vrbovskom i iz samog Vrbovskog.

Dole smo išli kombijem kojeg nam je kolega Davorin osigurao i lijepo nam ovako reklamu napravio.

U Čakovcu se u to doba snijeg rastopio di podnošljive visine. U Gorskom kotaru su dakako i dalje
bili zimski uvjeti.

Nakon zagrijavanja uz jutarnju kavicu u lokalnoj birtiji, krenuli smo u obilazak mjesta. Mislim da smo tog dana bili poprilična atrakcija u Vrbovskom. Hrpa ljudi sa više foto aparata nego ruku, bilo nas je svugdje.

Evo nekoliko kadrova iz Vrbovskog:

Jedna panoramica iz Vrbovskog.

Nakon cca. 45 minuta šetnje, potrpali smo se u kombi i krenuli prema Kamačniku. Par minuta vožnje od mjesta gdje smo parkirali kombi. Snijega je bilo oko 15 do 30 cm, ovisi od mjesta do mjesta, ali bio je smrznut. Napominjem ovo jer je to bio dvosjekli mač. S jedne strane je bilo lakše hodati nego po običnom snijegu, no ne puno, jer su tragovi koji su već bili u snijegu bili tako raspoređeni da gotovo nikome nisu pasali da ih prate, a ako ste hodali po neugaženom  snijegu, nakon svakog drugog ili trećeg koraka, propali ste dvadesetak cm, što opet nije baš ugodno. No, snašli smo se.

Ulaz u sam kanjon.

Odmah iz ulaska nalazi se (vjerujem) ruševina stare pilane.

Ovakvih mostića ima nekoliko.

Isti mostić.

Bilo je hladno ovih dana, no ne i jučer. Dobro, nije bilo +20 ali negdje oko 0, a osim toga nama je bilo vruće zbog hodanja pod punom spremom u zimskoj obleki. A neki od nas su se opremili i antifrizom.

Klasika.

Potok je na nekim mjestima stvarno bučan. U proljeće je to vjerojatno još jače i zanimljivije.

Autocesta prolazi iznad kanjona, negdje oko drugog kilometra od kraja.

S obzirom da nam vrijeme nije bilo naklonjeno, CB varijanta je najbolja za neke motive.

Refleksija.

Uglavnom do samog izvora nismo došli, jer smo procjenili da bi nam trebalo previše vremena i da bi se vraćali po mraku, što baš i  nije pametno u ovim uvjetima jer na pojedinim mjestima put vodi i 10ak metara iznad potoka sa strmim liticama. Kad smo se vratili do kombija, bilo je još danjeg svjetla, pa smo se odlučili odvesti do Ogulina, nekih 25 km južnije.

Ogulin već izgleda malo “pristojnije” od Vrbovskog. Spomenik kralju Tomislavu podignut 1925.

Pogleda na Dobru s  mosta.

Panorama trga u Ogulinu.

U Ogulinu smo naravno, opet stali na piću i čašici razgovora, komeniranje dana, pregled fotki, itd..
Znate kako već to ide.

Prema Čakovcu krenuli smo po mraku. Što i nije bilo teško s obzirom na doba godine.

Kao jedan od rijetkih koji nije drijemao u toplom kombiju napravio sam nekoliko dugih ekspozicija koje sam nazvao “30 sekundi na autocesti”. Ako vam se svidio ovaj ili neki drugi od mojih blogova, neka vam ne bude teško stisnuti jedan od ovih gumbića ispod i podijeliti ih sa vašim prijateljima na fejsu, twitter-u ili čemu već.   Hvala!

Podijelite ovo / Share this

Ju-huuu!! Konačno sam blogom došao u ovu, 2010 godinu. Tj. drugim dijelom ovog zapisa. Prvi dio o posjetu Dravi pofotkan je 28.12 a drugi dio s Mure, 6.1. ove godine.

Kako ćete vidjeti, na ovim fotkama nema snijega. Za promjenu. Onaj prvi snijeg koji je zapao relativno se brzo rastopio i tako mi omogućio da se opet biciklom zaputim do rijeke. A baš i nije bilo nešto posebno hladno. Dravske fotke su napravljene na Varaždinskoj strani, nekoliko kilometara uzvodno od mosta.

Snijeg se bio brzo otopio, vodostaj Drave je bilo visok, pa je opet pao, no na donjoj fotki vidjet ćete da je tlo bilo još uvijek jako mekano, kotači su mi propadali nekoliko centimetara u pijesak koji je rijeka nanijela u tih nekoliko dana.

Voda se povukla i ostavila ovaj  čamac na suhom.

Prolazak vremena na rijeci. Eto, 30ak sekundi na jednoj fotki. Puno vode je proteklo, oblaci se pomaknuli
i ostao je zabilježen jedan lijep trenutak.

Usamljeno drvo kraj puta. Nadao sam se da će se oblaci drugačije razmaknuti, tj. da će se kretati u drugačijem smjeru i okružiti krošnju drveta. Ah, planovi i nade su zato da se izjalove. No, fotka mi se svejedno sviđa.

I to je to što se Drave tiče, pređimo na Muru.
Bila je to vjetrovita nedjelja, no lijepa, plavo nebo, bijeli oblaci, meni najdraže… Krenuo sam prema Križovcu, mjestu kraj Mure, 15ak kilometara udaljeno od Čakovca, četrdesetak minuta laganog pedaliranja.

Put me vodio kroz Gornji Kraljevec, nedaleko od kojeg sam pofotkao ovaj “pil”, kako ga Međimurci zovu.

Pa jedna panoramica od nekih 6 vertikalnih fotki, isto tako Gornji Kraljevec.

Sloboda.

Na skeli kod Križovca. Dobro, ovo je na kućici koja je na obali uz skelu.

Druga strana rijeke.

Ova fotka je pokupila dosta dobrih kritika. I meni je nekako draga.

I za kraj, panorama skele. Pokriva nekih 200 stupnjeva horizontalno.

I evo vam za kraj karta da vidite gdje što pofotkano.
[mappress]

Podijelite ovo / Share this

Jedno prosinačko (prekratko) poslijepodne posjetio sam Varaždin. Rekoh, Čakovec sam donekle zabilježio, idemo malo do susjeda. Pa evo, što sam vidio tog poslijepodneva.

Kod fontane HNKa, nekog iznenadio snijeg.

Štandovi i put u trećini, crkva u centru.

Crkva uokvirena granjem.

Soho.

U starom gradu.

Uživancija. Hm… Spuštati se na kamionskoj gumi niz kosinu visine desetak metara… Dobar osjećaj.
Doduše, može biti kostolomno, ali dobar osjećaj je ipak najbitniji, zar ne?

U zimi, sunce brzo zađe, evo jedne mračne fotke.

I za kraj, jedna panoramica varaždinskog starog grada u sutonu.

Idem sad dalje u arhivu, mislim da mi ostalo još nešto snijega, za drugi put!

Podijelite ovo / Share this