Svi 25

Evo i posljednjeg zapisa o prvomajskom izletu. Sad je već prošlo dvadesetak dana od njega, vjerujem da se još sjećam detalja! :)
Sjećam se sjećam. :) Sad je išao najlakši dio puta. Prije toga, još nekoliko fotki sa brda. Više ne sa vrha, nego sa ceste.

1, 2, 3!

Ž
Tamo dolje. :)

Iako sam se prvo nećkao spustiti biciklom s vrha, pomislio sam, “pa ako sam te vukao (bicikl) gore, bogme neću trčat za tobom dolje!” I sjeo ja na bicikl, stisnuo kočnice i polagano se spuštao do podnožja brda.


Još netko se spuštao dole. :)

I idućih nekoliko kilometara je bila uživancija. Cesta se konstantno lagano spuštala, uopće nisam morao okretati pedale, lagani zavojići i sve pet. :) Još da sam bio sam na cesti! No, nažalost nisam pa nisam mogao baš pustiti gravitaciji da me vuče kako joj odgovara. No, krstareća brzina mi je bila ugodnih 35 do 40 km/h. :)


Pogled prema planini.


Pa pogled na gorice, fotka ne odaje koliko je u biti strmo.


Još jedan pogled prema zapadu, sunce je već bilo relativno nisko, a ja sam još malo i dodatno pozlatio ovaj zlaćani krajolik.

Kao što sam napisao, prepustio sam se spuštanju prema Varaždinu i nisam nešto puno fotkao. No, kad sam stigao do rijeke Bednje, to je nažalost bio kraj uživanja, odavdje je opet trebalo uprti u pedale.


Bednja između mjesta Ivanečka Željeznica i  Stažnjevac zalazi među brda u svojem putu prema Ludbregu i Dravi.


Još jedan pogled na Ivanšćicu. Odavde ne izgleda baš tako visoko. :)


I nisam se bojao. :) Tih tridesetak kilometara do doma me nije moglo obeshrabriti, znao sam čim dalje, tim manje. :)


I konačno doma! 92,44 kilometara i skoro 10 sati kasnije. :) Bilo je naporno ali i zanimljivo. Ovogodišnji svibanj i baš nisam imao sreće sa vremenom vikendima, samo za taj dan je bilo lijepo vrijeme, a poslije svaki vikend barem jedan dan kiša i jaki vjetar. Možda u lipnju bude više sreće. Eto, ovo je zadnji nastavak prvomajske priče. Idući put, priča iz Mađarske!

I na kraju karta.
[mappress]

Svi 20

Prethodni zapis završio sam s pivom. Ono o čemu će ovaj zapis kazivati je sam uspon do vrha Sveti Duh.

Daklem,  tako sam ja popio svoju pivicu, zajahao bicikl i krenuo prema sljedećoj postaji. Kad sam planirao put, gledajući Google Earth, mislio sam, pa što? Da, uspon je nekih 300 metara, ali kroz tri kilometra, pa nije nešto strašno. O, itekako sam pogriješio. :) Naime, uspon nede od točke a do točke b lijepo jednakim tempom, uspon je malo manji, pa malo veći, pa opet još malo veći. :)


Ovdje još uspon nije bio tako strašan. Brdo s lijeve strane fotke je moj cilj. Ne izgleda tako strašno, zar ne? :)

Uglavnom vrlo brzo sam sjahao s bicikla i cipelcugom ilitiga pješice nastavio prema vrhu. Kako sam oko ovih stvari tvrdoglav, nije mi padalo na pamet da se okrenem i odustanem.

Potočić ispred kuće, nije baš za vas ako imate slabi mjehur. :) Ovdje negdje sam prošao prvi kilometar uspona i znam da mi nije bilo svejedno. :)


Papa Gugl? Ima li još puno? :) Ima, ima kimnuo je glavom i plavom strelicom pokazao pravi put. :D
Mala bijela fleka s desne strane ekrana a u ravnini sa strelicom je moj cilj, Sv. Duh.

Onda jedno vrijeme nisam više ništa fotkao jer sam bio zauzet guranjem sebe i bicikla uzbrdo. Metar po metar, litru znoja po litru znoja, puf – pant i nekako sam se dovukao do Prigorca, tj. Do Friščićeva mlina u podnožju sela.

Uf… kako je odgovarala Jamnička. :) Da, tamo ispod znaka izvire voda iz planine da se čovjek može fino osvježiti. Uglavnom, za taj mlin sam imao svakave foto planove kad sam razmišljao o izletu. No, kad sam se konačno dovukao do njega, nisam imao volje za gotovo ništa. Osim toga, baš taj dan je bilo sve puno izletnika koji su se spuštali nizbrdo, tako da mi ni to nije išlo u račun.


Stoga, samo ovaj običan kadar Friščićeva mlina.

Od samog Mlina do Sv. Duha nije više puno ostalo, niti kilometar, ali uspona…. Da, njih nije nedostajalo. Do samog brda više nisu bili tako naporni, ali bilo ih je. :)

Zadnji dio puta. Brdo Sveti Duh je predamnom! Ako pažljivo pogledate na samom vrhu ćete vidjeti i vrh crkve.
No, već odavde sam vidio da doći do samog vrha neće biti nimalo lako.


Da, križni put. I bio je, ovakav uspon dugo nisam morao proći. Barem ne tegleći bicikl, fotoruksak, stativ (koji uzgred budi rečeno uopće nisam trebao! :( ) i dva fotoaparata… Što reći, uspon kratak ali intenzivan. :)


Ovo još nije sa samog vrha. Ima do gore još stotinjak metara. Vrlo strmih stotanjak metara. :) Ja ne znam dal se kuži, ali ove gorice su jako, jako strme. Onome tko to obrađuje…. kapa do poda!

Ovdje ubacujem panoramu koja fotografski nije Bog zna što, ali mislim da uspješno dočarava koliko je to sve zajedno strmo.


I onda dođete gore i ostanete razočarani. Naime, drveće je kako vidite previsoko da bi mogli imati lijep pogled u podnožje. :( Tamo gdje nema drveća, tamo vam je antena mobilne telefonije. Ah, planovi su zato da se izjalove, zar ne? :) Uglavnom kad sam stigao do vrha, trebalo mi je par minuta ono, odmora, da se malo stavim skupa. :)

I kako sam bio ljutit što nije bilo onako kako sam se nadao, nisam baš nešto ni pofotkao. Dalo se to i bolje napraviti.
Ali evo, prvo fotka same crkve.

Pa malo pogleda što sam uspio dograbiti kroz granje.

U donjem lijevom kutu se vidi dvorac Maruševac kojeg sam jesenas posjetio. Dvije fotke dvorca možete vidjeti ovdje.


Ovo bi bila simpatična fotka da nema ovog prokletog stupa. Pa zar svugdje moraju biti?! Uglavnom gospođa je do vrha došla malo prije mene, posjetiti grob.  I mislim si, ne bi želio biti onaj koji nosi lijes do vrha. To stvano moraju biti jaki ljudi koji nešto tako mogu izvesti. Pa i sama gradnja crkve na ovakvom brdu je pravi pothvat… U međuvremenu su na vrh došli i domaći ljudi, i kad su spazili da sam do gore došao biciklom, i još k tome da se moram vratiti u Čakovec, počeli su se križati. :)

Kao i uvijek dodajem Google kartu da vidite gdje su pojedine fotke nastale.
[mappress]

A o povratku, u trećem i posljednjem zapisu, idući puta. Hvala na posjeti i do čitanja!

Svi 16

Prvomajsko pedalirnje!

Kako baš i nisam ljubitelj klasičnih prvomajskih proslava, odlučio sam praznik rada provesti donekle radno, na biciklu! :)
Bio je to prvi veći izlet biciklom koji sam poduzeo ove godine, a vodio me do Ivanca, brda Sveti Duh iznad Ivanca, i onda natrag. Evo, prva ilustracija prikazuje skoro pa točan put.


Biciklistička ruta 466263 – powered by Bikemap 

Vrijeme je bilo skoro pa idealno toplo, plavo nebo sa velikim bijelim oblacima. Vjetar je puhao, no imao sam srećeu da je gotovo uvijek puhao tako da nije odmagao, ako nije pomagao. Iz Čakovca sam na put krenuo oko 10:30 i već za 30ak minuta bio u Varaždinu. Ondje sam po starom dobom običaju krivo skrenuo, pa sam morao i mali obilazak raditi. :) No, ništa strašno. Kilometrić ili dva. :) Prema Ivancu nisam krenuo glavnom cestom, već sam krenuo cestom koja preko Nove Vesi Petrijanečke vodi između dva Ladanja u brege, kako bi Ivancu prišao sa sjeverne strane. Cesta je ravna, dobra, vjetar i dalje nije smetao i lagano sam trošio kilometre. Prvu fotku napravio sam već u Novoj Vesi Petrijanečkoj, kod crkve.

Ispred crkve je i ogromna lipa za koju kažu da je posađena malo poslije crkve prije parsto godina. Nikako nisam zadovoljan kako je ta lipa ispadala na fotki, pa je nećete ni vidjeti, no vjerujte mi na riječ, ogromna je!

Iduća fotka nastala je u ovom lijepom šumarku koji se nalazi na zapadnom izlazu iz sela. U ljeti sigurno dobro dođe malo hladovine koju pruža.

Put me dalje vodio uz Kokine farme pilića, prema Ladanjima. Iduća fotka je opet jedna lipa na sjecištu asfaltirane i makadamske ceste.

Kad sam došao do Ladanja, tj. točno između Gornjeg i Donjeg, skrenuo sam prema Donjem da bi u njemu skrenuo na zapad i u brda. Tu mi je za oko zapela konjska zaprega sa dvojicom odraslih i nekoliko djece. Ovdje u Čakovcu, već niz godina nisam vidio ni jednu, iako su bile relativno rijetke već i prije. Uglavnom, napravio sam dvije fotke, no na dija filmu, tako da ćemo za te fotke pričekati.

Nakon toga, čekao me prvi uspon. Ulazio sam u brda iznad Ladanja. Prvi uspon izdržao sam na biciklu, no već idući se pokazao kao pretežak. Jednostavno nemam dovoljno kondicije za nešto takvog. :)

Da, znam, ne izgleda nešto posebno opak, no, iza njega je još nekoliko takvih zavoja i to sve srmijih i strmijih. A i ovaj ima 15ak metara razlike u visini od podnožja.  No, dobro. Preživio sam. :) Poslije tog zavoja cesta ulazi u šumu, pa je bilo i ugodnije, sunce nije toliko pržilo. U šumi malo uzbrdica, pa malo nizbrdica, i tako kilometar po kilometar, evo mene na cesti za Ivanec.

Ne znam koliko se vidi, onaj uspon iza je veći nego što je ovaj pad. :) U pozadini je Ivanšćica i Ivanec je tamo iza brda. Ne, ne tog kojeg vidite, ima ih još nekoliko! :)

Dobro, nisu bili tako strašni, nakon još nekoliko kilometara spustio sam se u Ivanec. Prvo sam se odvezao do željezničkog kolodvora, no jedino što sam tamo zabilježio je ova stara parnjača.

Poslije kolodvora krenuo sam prema zapadnoj strani Ivanca, prema jezerima. Moram reći da nisam baš bio oduševljen fotografskim prizorima koje su ta jezera pružala. Osim toga, u tijeku je bila prvomajska proslava na koju nisam bio pozvan, pa sam lijepo svoje vozilo parkirao ispod vrbe i navalio na moju klopu. Ne, nisam vozio grah sa sobom. :)

Poslije jezera, otišao sam u centar grada, do crkve i parka ispod nje. Nisam napravio nikakav posebno zanimljiv kadar crkve, no zapamtio sam da na tabli na crkvi piše da je Khuen-Héderváry pomogao izgradnju, tj. obnovu crkve nakon katastrofalnog potresa. Ajde, da je Héderváry i negdje nešto korisno napravio… U parku nešto kopaju, ili su iskopali, uglavnom vide se temelji neke starije građevine. A još ispod toga, je spomenik iz NORa.

Na ovom istom mjestu sam napravio i jednu panoramicu.


Nakon parka, krenuo sam prema drugom setu jezera koja u Ivancu imaju, ovi su na istočnom dijelu grada, malo već u brdima. I malo fotogeničniji od onih prvih. Ja sam se provezao malo okolo, s napravio jedan kadar:

I otišao na pivu! :D


Skupljanje volje i energije  za ono što me tek čeka! Uspon na Sveti Duh! Ali, o tome u idućem blogu!

Na Google Earth karti ispod pogledajte gdje su nastale pojedine fotke!
[mappress]

Svi 7
Bijah na koncertu
icon1 Filip | icon2 Koncert | icon4 05 7th, 2010| icon3No Comments »

Kolega iz fotokluba je i član Dixieland Band Čakovec, pa sam iskoristio prigodu i otišao na koncert koji su nedavno imali u Čakovcu. Dixieland muzika je meni simpatična, nenapadna i vesela, a ovaj naš ajmo reći domaći bend već se i pošteno proslavio u državi i šire. Posebno je zanimljivo to što su neke tradicionalne međimurske pjesme obradili u dixieland stilu.

Oni koji možda prate moj rad znaju da nisam baš od fotkanja koncerata. Naime, nemam baš naviku ići na koncerte, a i onda ipak više volim slušati nego fotkati.  No dobro, došao sam na koncert sa 50/1.8 i 70-300 4.0 – 5.6. Znam, telac baš i nije neki za slabe svjetlosne uvjete, ali to je sve što imam. 50ka se pokazala preširokom, a telac je uglavnom bio na 70 do 130 mm. Ono što je zanimljivo je da mi je Davor, onaj koji svira u grupi posudio svoj blic. Što je tu zanimljivo, pitate se? Pa to da ja fotkam Nikonom a on Canonom. :) Da, da, kombinacija radi. Doduše, nema nikakve komunikacije između tjela i blica, ali dobro. Okidao je kad je trebao. :)

Za početak nekoliko grupnih fotki i pokoji detalj.

Znam da svirač trombona ima malo čudnu boju lica, ali stajao je taman ispod crvenog reflekora i to radi čuda na licu. jako je teško izvući normalnu boju. Ako imate kakav savjet, slušam!


Ovo je kadar koji se samo desio. Oni koji pažljivo pogledaju, primjetit će da je fokus u biti bio na gospodinu s trubom, no u trenutku se pojavio ovaj pogled i jednostavno sam morao napraviti fotku, nije bilo vremena za mjenjaje fokusa. Na kraju ispala simpatična fotka.


Blago onome tko to zna čitati i onda još i zvuk koji dobro zvuči proizvesti. Ja ne znam. :)


Vješti prsti.-

Koncert je bio održan na maloj sceni Centra za kulturu Čakovec, nekadašnji klub. Bilo je onako, kafić atmosfera, postavljeni stolovi, ljudil sjedili, pijuckali piće, itd. Nemojte me pitati za fotke publike, jer ih nisam napravio! (Crvenim se). Jednostavno sam zaboravio prošetati se malo i uključiti publiku. ALi dobro, isprika mi je to što rijetko fotkam koncerte. :)

Evo sad po jedne fotografije od svakog člana. Ima i šest.

Eto, tako. To bi bilo to. Reakcije (iako nisam čuo one samog benda) su dosad bile dosta povoljne. Fotke su mogle biti bolje, ali sve u svemu mislim da si mogu solidno 3+ dati. :) Kući sa koncerta sam došao sa 150 fotki na kartici, nakon obrade i svega ostalo ih je 90ak. Da nisam obećao fotke bendu, ja bi to sveo na 50, ali želio sam da imaju veći izbor.  Možda da se osvrnem na sam koncert. Prvi puta sam bio na njihovom koncertu i bilo je baš dobro, kako sam rekao glazba je vesela i poletna i lako je prepustiti se ritmu. Često sam se uhvatio da mi noga sama cupka u ritmu glazbe.  Hvala na posjeti, svratite do myspace profila grupe, uživajte u dobroj glazbi a mi se vidimo neki drugi put sa nekim novim fotkama!

Svi 4
Proljeće, cvijeće!
icon1 Filip | icon2 Fotke | icon4 05 4th, 2010| icon32 Comments »

Ne sjećam se da li sam ovdje pisao, ali nedavno sam kupio produžne prstenove da bi za male pare mogao raditi relativno velika povećanja, tj. makro fotke. Kupio sam neke kineske (kao da nisu su svi kineski :) ) za malo para, ali bez ikakve elektronike. Što znači da nema potvrde fokusa (bitna stvar) i da se ručno mora fokusirati. Kad vam je polje dubinske oštrine veliko oko 2mm onda to može biti zeznuto. No, zato je čovjek sretniji kad mu ono što je zamislio ispadne dobro. :)

Sve ove fotke sam radio u stanu, dakle u kontroliranim uvjetima, naravno sa stativa. Pa evo, nekoliko proljetnih cvijetnih fotkica:


Šljiva.


Mamin cvijet kojem ne znam ime. :)


Nekakav drač, neuglednih cvjetova. :)


Isti drač, u drugom kadru. :)


Pužu mužu, pusti roge van. :)


Maslačak u nežutom izdanju.

I dvije fotke koje nisu makro, nego onako, sa teleobjektivom:


Kolega Dadek ovo je nazvao haiku-om. :)
Dosta cvjetova za jedno vrijeme. :) Za vas koji ste češće na ovom blogu, možda ste primjetili sitne promjene. Naime, od ovog zapisa blog je voše jezičan, što će reći da sam dodao i engleske prijevode. Z apočetak samo ovog bloga. Tako, ako imate nekog prijatelja/icu koji ne govori hrvtski, sad mu konačno bez grižnje savjesti možete preporučiti moj blog. :)

Idući zapis, sa koncerta! Do gledanja! :)