Filip Lučin

Nešto dugo nisam ništa pisao. Danas ćemo o vožnji prema Murskom Središću, no malo zaobilaznijim putem. Ne puno, ali toliko da izbjegnem najviše uspone i vožnju glavnom cestom. I nastavit ću vožnjom nizvodno uz rijeku Muru pa nazad prema Čakovcu.

Eto, radi se o ovoj ruti. Bio je topao i relativno oblačan dan, ono spremalo se na kišu, ali ništa definitivno. Negdje je padalo, negdje nije. Meni se potrefilo da mi je čak dva puta padalo.

Krenimo prvo sa jednom panoramicom, nazvah je Međimurje, široko (relativno) i ravno (relativno)

Put me vodio do mjesta zvanog Vratišinec, kraj groblja se nalazi ovaj spomenik žrtvama ratova (drugog svjetskog i Domovinskog).

Kako je groblje malo prije samog mjesta, dok sam došao do crkve pomalo su se počeli nadvijati nešto tmurniji oblaci. No, sunce se još probijalo kroz oblake i davalo prekrasno svjetlo. Crkva je odmah dobila drugačiju boju, no nažalost bilo je krivo doba dana za bolji kadar.

Krenuo sam dalje prema Murskom Središću, jezerima na rubu grada. Nisam ništa pofotkao. Barem ne ništa što bi zaslužilo objavljivanje. Tako da je idući spomena vrijedan kadar nastao nekoliko kilometara nizvodnije uz Muru, kod Peklenice. Mislio sam se spustiti do same rijeke Mure, no pogled na nebo me zaustavio.

I tako je nastala ova fotka:

Nekoliko sekundi nakon što je ekspozicija završila, spustio se ljetni pljusak. Onako, lijepo polagano, bez stresa i nervoza. Tako sam se i ja lagano spustio nazad do ceste gdje sam na autobusnom stajalištu pričekao nekiliko minuta dok pljusak nije prestao. Prilažem video da potvrdim sve što sam napisao.

Čim je pljusak prestao, nastavio sam prema istoku, da bi kod mjesta Miklavec zapazio ovaj kadar.

Crni oblaci s lijeva, sunce nisko s desna, jedno usamljeno drvo uz puteljak, što bi čovjek više poželio?

DUGU! Vičete vi.

Da, da. Nekoliko kilometara dalje, kod mjesta Celine opet me uhvatio pljusak. Kako sam opet čekao pod nadstrešnicom autobusnog stajališta, oblaci su opet otišli na istok, na zapadu se opet probilo sunce i  nastala je lijepa duga. Već dugo vremena nisam vidio cijelu dugu, a kamoli je fotkao. Pa evo, ovaj put sam imao tu sreću. I tako sam ja nakon što sam pofotkao dugu, veselo zasjeo na svoju srebrnu strelu i odpedalirao kući.

Još ću ostaviti i Google kartu da vidite gdje je točno pojednina fotka nastala i to je to. Hvala na posjeti i do čitanja. Idući put, vjerujem s morskim motivima!

[mappress]

Podijelite ovo / Share this

I zadnji iz serije blogova posvećenih posjeti Mađarskoj je pred vama.  Kako naslov kazuje, o rezervatu bivola. U biti, namjenjen je očuvanju za Mađarsku specifičnih sivih goveda, ali ima i bivola. Park nije prevelik, pješice kružnom stazom, bez zaustavljanja možda 20ak minuta, ali dovoljno je velik da životinje imaju prostora, a dovoljno mali da vam ne treba auto za prolazak.

Uz staze su postavljene ovakve dvojezične table na kojima možete saznati detalje u flori i fauni parka.

Pa vas staza vodi kroz dio dvorišta gdje sivo govedo slobodno šeće.

Ova životinja na fotki baš i nije bila dobre volje, nešto je naglo krenula prema nama (meni) pa smo se za jedan trenutak malo odmaknuli od ograde.

Mislim da je jasno zašto baš i nisu dobre volje?

Još nekoliko kadrova sivog goveda:

Pa nekoliko pejzažnijih motiva iz parka:

Fotografi u akciji:

I za kraj, čitava jedna fotka bivola!

I ovaj rezervat može biti zanimljiv za posjetiti, cijena ulaznica je nešto manja od 15 kuna, a zanimljivo je vidjeti ove životnje. Da rezimiram cijeli izlet u Mađarsku. Ako kroz četri zadnja zapisa slučajno niste skužili, bilo je SUPER! I ja se nadam da ću uskoro opet imati prilike ovako fotografski posjetiti susjednu nam državu. Eto, to bi bilo sve za danas, idući put, nešto potpuno drugačije!

Ako pak možda želite sami doći do parka, nalazi se ovdje:
[mappress]

Podijelite ovo / Share this