Filip Lučin

I posljednji klasični blog s otoka. Idući blog bit će krcan fotkama iz prijesolnice Dalmacije, Splita.

Ali dobro, vratimo se još malo Drveniku malom. Kako sam ljetos sa sobom odlučio ponijeti i produžne prstenove za ona fjakasta vrela popodneva, evo i tri fotkice sa velikim povećanjem.

Pa jedna popodnevna, sa plaže zvane Papalj.

Pa malo zalaznih fotkica.

Veliki brodić je to bio.

Jedan zalazak u HDRu.

Pa jedna kontrastna fotka.

I za kraj, dvije nastale u suton.

Eto, toliko. Idući put smo u Splitu!

Podijelite ovo / Share this

Pozdrav!
Prošli puta sam prikazao fotke nastale na početku dana. Ovaj put, fotke nastale na kraju dana. I opet sam imao sreće naći se na pravom mjestu u pravo vrijeme, opet sam imao zanimljivu situaciju na nebu. Iako ispočetka nije izgledalo tako.

Kao što vidite, nebo je izgledalo, ono, normalno.  Jedna panoramica od 5 ili 6 vertikalnih za početak.

Ovakvu fotku napravio sam i prošle godine, no ove godine je nebo zanimljivije, a imam i osobu na puteljku!

No, sa zapada se ipak nešto drugo valjalo. Kao što kazuje ovaj HDR od 5 fotki.

Spustio sam se dolje do obale na južnoj strani otoka od koje sve do Italije nema ni milimetra kopna, tako da je more nemilosrdno, i na dan kad i nije nekakvo posebno nevrijeme. Ovaj katamaran taman je bio osvjetljen zrakama sunca koje su se još probijale kroz oblake.

Ovaj detalj bio mi je zanimljiv zbog ovog malog oblačića obasjanog zalazećim suncem.

Ako pažljivo pogledate iznad horizonta, vidjet ćete  jednu oblačnu frontu koja se velikom brzinom približavala otoku. Nit’  je sijevalo, nit’ je padalo, ali svakako je izgledalo zanimljivo.

Vjerujem da ova panorama zornije prikazuje o kakvoj se oblačnoj fronti radi. Ja nemam pojma kako se to naziva, ali znam da je za desetak minuta prošlo iznad mene, donijelo trenutno pojačanje vjetra i malo zahlađenje, ali ništa više od toga.

Crno more?

Jedna dugo, ali stvarno dugoekspozicijska.

Još jedna oblačno vodenasta.
I kako je fronta otišla, tako se nebo počelo pomalo vedriti, opet je dobilo narančaste nijanse sutona.

I to je to! Hvala na posjeti, i nemojte se sramiti napisati koji komentar ispod, a slobodno i podijelite ovaj blog sa vašim prijateljima pomoću alatke ispod.

Podijelite ovo / Share this

Ola! Kao što sam u prošlom nastavku napisao, danas ću o ranojutarnjim fotkama. Za razliku od kolege Dadeka koji voli rano ustati i za to biti nagrađen odličnim fotkama, moje navade su više kasno popodnevne. No, ovog ljeta čvrsto sam odlučio jednog jutra rano ustati i dočekati izlazak sunca na obali. I kao što ćete vidjeti po mojem ne tako skromnom mišljenju, bio sam nagrađen za to.

Naime, to jutro se sa juga, s mora dokotrljala jedna nevera. Svaki pejzažist će vam reći da je to najbolje svjetlo koje možete dobiti, još ako je rano jutro ili kasno popodne, još bolje. I još je u mom slučaju situacija bila zanimljivija jer je oluja dolazila točno sa suprotne stane svijeta nego što je sunce izlazilo. Uglavnom, skužili ste. Tmurni oblaci, sunce nisko na horizontu, oblaci koji više sunca propuštaju nego sakrivaju i to je to!

Pet sati i četrdeset i tri minute.

Šest sati i šest minuta.

Šest sati i dvanaest minuta.

Šest sati i četrnaest minuta.

Šest sati i sedamnaest minuta.

Šest sati i dvadeset četiri minute.

Šest sati i trideset i dvije minute.

Šest sati i četrdeset šest minuta.  Od mjesta gdje sam pofotkao ovo do moje kuće je nekih 700tinjak metara. Kad sam stigao, počele su padati krupne kapi kiše a ja sam fino zalegao u krevet. Bilo je ovo kratko i slatko.

I za kraj dvadesetak sekundi videa izlaska sunca. Hvala na pozornosti, vidimo se uskoro!

Podijelite ovo / Share this

Nešto sam se ulijenio. Dugo mi treba da napišem nešto… No, dobro. Danas ću staviti nešto infracrvenih fotki i još nešto fotki nastalih dugom ekspozicijom. Što se IC fotki tiče, tu još uvijek nisam sam sa sobom na čisto kako i što. Kako ćete vidjeti, poprilično su plave.

Rezultati su zanimljivi, no obrada u boji uvijek mi je davala ovakav plavi ton. Dobro, nema previše zelenila koje bi dalo onu kakarterističnu bijelinu na fotki, pa eto, plave su!

Osim ove dvije, one su bile toliko čudne da se micanje boje samo nametalo.

I za kraj, dvije dugoekspozicijske.

Ova plava je meni jedna od dražih fotki nastalih ovog ljeta. Nekakav sličan kadar sam i imao u glavi kad sam razmišljao kako i što ću fotkati na moru. Jedan mali minimalizam.

Za idući blog najavljujem fotke koje sam napravio prije i za vrijeme i nakon svitanja! Da, da! Dobro sam napisao, digao sam se rano ujutro da bi fotkao. Na godišnjem!

Hvala na posjeti, ako vam se svidjela koja fotkica, napišite komentar ovdje ispod, ili pak podijelite zapis sa svojim prijateljima na fejsu, spejsu il’ ćemu već.

Podijelite ovo / Share this