Filip | 
12 10th, 2010| 
Danas vam donosim set ranojutarnjih fotki, nastalih na rijeci Dravi. Išao sam zajedno s Davorima, tj. sa Davorinom i Davorom. 
Double D, tko se sjeća crtića. Fotke su nastale prije nepunih mjesec i pol dana. Nema se ovom prilikom što puno pričati, rano jutro, na rijeci magla, iznad rijeke oblaci, a u daljini se diže sunce. Za svakog pejzažistu, ovo je skoro pa definicija nirvane.
Iako oni koje me znaju, znaju da sam osoba koja voli sve, samo ne dizati se rano ujutro. No, za neke stvari ipak se isplati dignuti u gluho doba noći, da bi se do mjesta stiglu u cik zore, i uživalo se u početku novog dana. Jer, osjećaj koji izroni kad se iznad horizonta pojavi komadić vatrene lopte koju zovemo Sunce, osjećaj koji dođe kad vas zrake sunca pomiluju onako lagano promrznutog i snenog, osjećaj je neprocjenjiv. I onda na kraju dana, imate fotke, koje kad pogledate sjetite se tog lijepog osjećaja koji vas je napunio željom za životom, koliko god vas život tada možda i ne mazio.
Izlasci sunca su nešto posebno.
Ovo je fotografija koja je nastala kad je još bilo premračno za oko, dugom ekspozicijom dobio sam dovoljno svjetla da se vidi crvenilo koje je zora počela crtati na nebu.
Nešto malo prije samog izlaska sunca.
Ovdje mi se svidjelo što su oblaci ovako, dodali još jedan sitan začin na nebu.
Evo konačno tog trenutka, suce izranja. No, kako je bilo dosta oblaka uskoro su ga i sakrili.
Iako obožavam širokokutne objektive i perspektivu koju nude, s vremena na vrijeme teleobjektiv jako lijepo posluži i za pejzažnu fotografiju. Mislim da ove dvije fotke iznad mogu potvrditi tu tvrdnju.
No, nisam se dugo zadržao na teleobjektivu. Moj vjerni širac vrlo se brzo vratio na aparat.
Malo zamućene vode.
I jedna mirna rijeka za kraj. Hvala na posjeti, nadam se da vam se svidjela koja fotka! Idući put, idemo u brege!
