Danas nastavljam sa serijom fotografija nastalih jednog sniježnog dana, odnosno večeri u Čakovcu. Kako sam prateći druge blogove primjetio da često nemam volje ili vremena čitati puno teksta, danas ću se suzdržati od previše tipkanja.
Uživajte!
Iako je ovo već doslovno lanjski snijeg, tek danas došlo je vrijeme za fotografije nastale kad je zadnji put snijeg napadao ovdje u Međimurju. Dosta sam fotografija napravio tih snježnih dana, kako u Čakovcu, tako i u okolici. No, za danas sam odlučio prikazati fotografije nastale u šetnji gradom. Kako ih je poprično, podijelit ću blog na dva dijela.

U šetnju gradom sam krenuo relativno rano ujutro, sunce je taman izašlo i bilo nisko nad horizontom. Na ovoj fotki se lijepo ocrtava na prozorima zgrada. Iako nešto previše ne volim hladnoću zime pravi, vedri zimski dani su lijepi. Pogotovo ako ima snijega, jer nešto je posebno u plavom nebu, suncu i od snijega bijeloj zemlji.

U centru grada se nisam puno zadržavao, nego sam odmah krenuo prema gradskom parku. Dvije linije i toplina sunca na granama prekrivenim snijegom.

Malo drugačiji kadar Čakovečkog dvorca.

Zimska idila perivoja Zrinskih. I jedan gospodin da stavi točku na i.

Još jedna sličica iz parka. Možda sam mogao i maknuti ovu granu iz kadra…
Tako je to kad čovjek kasni sa objavom fotki. Onda u travnju imate fokte iz veljače.
Zimske, hladne i sniježne.
A dobro, valjda su dovoljno lijepe da vas zainteresiraju. Pa krenimo, sa dvije čakovečke.

Vukovarska. Za koji dan će sve ove japanske trešnje procvasti i ulica će izgledati skroz drugačije. Mislim da sam konačno našao kadar koji mi se sviđa, više ili manje.

Baptistička crkva.

Panorama jedne čudne šume.
Malo obrađeno, sviđala mi se ovakva, malo dijabolična obrada.

Šuma ipak nije bila tako opasna, izašao sam van u lijepi zalazak. Dobro, nije još bio zalazak, ali kako je zimi sunce nisko, onda može i glumiti zalazak.

X onačava mjesto. Jedna serija na kojoj radim jako polako.
Često i zaboravim na ovakve motive,
iako znaju biti zanimljivi. Na ovoj sam snijeg namjerno ostavio žućkastim, jer je sunce bilo nisko i pasala mi je takva pomalo zlaćana boja.

I posljednja za današnji zapis, “Posljednji Mohikanac”
Lijepa je zima, samo, ne dok tako duuuugo traje.
I evo karte da vidite kak je na malom prostoru sve ovo pofotkano. ![]()
[mappress]
Eto, uz ove zimske motive, želim vam sretan Uskrs.
Kako mnogi od vas znaju, u državi nam već niz godina traje akcija Noć muzeja. Pa sam ja tako ove godine odlučio posjetiti naš domaći Muzej Međimurja koji je smješten u dvorcu Zrinskih. Kako sam zadnji put tamo bio prije poprilično godina, ovo mi je sad bilo kao da sam bio i prvi put. Nažalost, kako to obično ide dok je nešto besplatno, onda je nutra ono, puno previše ljudi.
A dobro nešto sam pofotkao, pogledajte što.

Nekoć davno, davno, davnom davno, bio jedan mamut. 

Sjekire i ostali alalt, iz brončanog doba ako se dobro sjećam.

Svačim su oni topove punili. A možda su naši otkopali nekakvo boćalište pa su mislili da su balote bile za top? 

Žig nekakvog ceha, ne sjećam se.

Dio namještaja.

Ha, kako nam je Čaktornja nekad velika bila?
(Za one koji ne kuže, Čaktornja je mađarski naziv za Čakovec.)

Okupatorski proglas narodnim jezikom.

Ovo mi je bilo najzanimljivije čitati, reklame za lijekove. 

Lijepo staklo.

Tamo je pisalo da je projektor, no ovako su i fotići izgledali nekad.

Lijep sat. Nešto fali, ali Bože dragi…

Glave. Ovo je u dijelu muzjea posvećenom modernoj umjetnosti.

Leinerovo djelo. Bubnjara leinera. Možda se ne kužim u kiparstvo, ali meni je ovo bio simpatičan izložak.
Iz etnografskog dijela muzeja:

Sad vidite od kud Jobs-u ideja za ovo njegovo novo čudo.

Pikule.

Detalj stola prosječnog Međimurca u prijašnjim vremenima…
Hm.. Imam dojam da sam dozvao snijeg prošlim blogom.
Dobro, danas dvije panoramice nastale istog jutra kao i fotke sa prethodnog bloga.
360 stupnjeva centra Čakovca.
I nešto manje stupnjeva jezera ispod starog grada.
Bilo je još rano i hladno pa klinci nisu stigli pošemeriti sav snijeg.








