2011 g. u 10 fotografija.

Kao i za 2010. napravio sam svojevrsnu top listu fotografija napravljenih u 2011. g. Protekla godina na osobnom planu bila mi je najteža u životu  što se itekako reflektiralo i na fotografiju. Fotografirao sam relativno malo, često više da odem nekud razbistriti glavu nego da razmišljam o samoj fotografiji. No, kako je godina išla prema kraju bilo je nekoliko izleta koji su mi dobro došli da se nekako vratim na kolosjek, da više razmišljam o fotografiji pa i da napravim fotografiju s kojom sam zadovoljan.

Pa eto, pred vama je 10 fotografija koje ne moraju biti najbolje, već su meni najdraže zbog nekih mojih razloga. Poredane su kronološki prema datumu nastajanja.

Jelenko – lipanj

Kako to često bude, zanimljive fotografije često nastanu relativno slučajno. Naime, ako bih se prošetao kroz četiri godine bloganja, mislim da bi na prste jedne ruke mogao nabrojiti objavljene blogove koje prikazuju divlje životinje. I to bi onda uglavnom bile ptićice koje nam se ionako vrte oko prozora, samo treba malo pažljivije gledati. No, tog lipanjskog na početku sunčanog, a kasnije i oblačnog dana imao sam jedan zanimljivi susret na daljinu, koji ovdje i vidite. Stao sam na polovici tog brijega s namjerom da napravim panoramu, kad mi je za oko zapalo nešto smeđe s druge strane udoline, možda nekih 500injak metara od mene. Kako sam na aparatu naravno imao širokokutni objektiv, brzo sam ga mjenjao na teleobjektiv koji je ovdje bio gotovo pa savršeno dug (300mm).  Ispostavilo se da je to nešto smeđe mladi jelen, koji je bezbrižno brstio po vinogradu. Kako mu je glava uglavnom bila između trsova, pokušao sam fućkanjem dobiti malo njegove pozornosti. Eto uspio sam, pogledao je prema meni dovoljno dugo da nastane ova fotografija. Promatrao sam ga još nekoliko minuta, dok se nije lagano odšetao izvan mog vidokruga. Ova fotografija mi je draga zbog svega ovog što sam napisao, a i mislim da je kopozicijski zanimljiva, tanke svjetlo zelene linije izmjenjuju se sa debljim tamno zelenim i na pogodnom mjestu jedna smeđa točka interesa.

Kvadrat mirnoće – srpanj

Mislim da će me mnogi moji prijatelji pogledati ispod oka (i jesu me!) ako kažem da mi je ovo najdraža fotografija nastala u 2011. Ali je! Fotka je nastala početkom srpnja, dakle, rano ljeto.  Poslijepodne koje baš i nije obećavalo nekakve jako dobre fotografije, pomalo sivo nebo, posjet rijeci Dravi, na kojoj nisam apsolutno ništa zanimljivog snimio. Niti duga koja se na kratko pojavila nije mi uspjela spasiti ni jednu fotku. Srećom sam još odlučio otići do nedalekog jezera na istoj toj rijeci što se pokazalo kao pun pun pogodak. Kako se kraj dana bližio oblaci su postajali tmurniji, mirisalo je na kišu. Iza mene vatreni zalazak a ispred mene mol koji prije nisam vidio. Kako sam često na tom istom jezeru onda i otprilike znam što je gdje i kad sam ga spazio, još sa onim ribičem na jezeru znao sam kakvu fotku želim. Ovakvu! Malo duža eskpozicija, malo povoljnija konfiguracija oblaka i to je to! Dok na nebu sve viče da će oluja da treba poći kući, mirnoća vode, linije mola i ribič daleko od obale kazuju: “Smiri se. Neće još….”

Narančasta utrka – kolovoz

Teško mi je definirati zašto mi je ova fotografija draga. Ne znam, ne mogu objasniti, jednostavno mi je. Možda zbog gužve na tom malom djeliću horizonta, koja mi je nagovještala da ljeto počinje i za mene? Naime, ova je fotografija nastala prvog dana ovogodišnjeg godišnjeg odmora na putu prema otoku na kojem ljetujem cijeli život, Malom Drveniku. Malo tople ljetne boje i evo, sviđa mi se. :)

Na jug – kolovoz

Ovu mi je lakše objasniti. Malo nakon zalaska sunca, duga eskpozicija, more, oblaci, stijene. Još sad osjećam toplo more u kojem sam stajao fotkajući ovo. Ljetna fotka koja je ljetna a opet nije tipična, sviđa mi se i kompozicijski i tonalno.

Pandža – kolovoz

Fotka nastala iste večeri kao prethodna, no s drugačijim osjećajem. Dok je prethodna mirnija, toplija, ova je pomalo prijeteča, sa stijenama koje u obliku kakve pandže dolaze do ruba kadra svojom grubom teksturom čine kontrast sa morem koje je kao mlijeko, nadopunjujući se sa oblacima na nebu. Pretvaranje u crno bijelo također ističe sve te elemente.

Božji prst? – kolovoz

Fotografija nastala dan nakon što mi je more pošteno pošpricalo fotoaparat, nakon čega sam mislio da se mogu oprostiti od fotografiranja za ovo ljeto, pa i godinu. Ipak, aparat se probudio od mrtvih i uz neke nuspojave dozvolio mi fotografiranje.Nakon što sam odgledao prekrasan zalazak sunca u more, ovaj oblak pojavio se niodkud i ovako se lijepo pružio preko cijelog neba.

Drvo i Velebit – Listopad

U Međimurju ima lijepih pejzaža. Iako je malo područja gdje se ne vide djela ljudskih ruku, ima i takvih i može se napraviti zanimljiva pejzažna fotografija. No, Lika… Lika je prekrasna.  Sa svih strana okružena planinama i planinskim lancima, a u biti ravna sa “brdašcima” poput Zira koje izviruju iz ravnice. Iako smo Davorin Mance i ja išli u Liku fotografirati brdo Zir u izlasku sunca, meni je ova fotografija malog drvca i močnog Velebita najdraža od onih koje sam napravio tog dana. Sve se poklopilo, dobro svijetlo na drvcu i na velebitu, čisto plavo nebo sa oblacima koji poljeću s vrha velebita pa iznad drva, pa magla koja se u daljini valja, pa sloj zelene šume, pa neravna linija horizonta, pa snijeg…  Ako budem koju fotku sebi radio u velikom formatu, ovo će sigurno biti jedna od njih…

Velebit i Zir – Listopad

Da, to je taj Zir. Vjerujem da ste ga svi vidjeli na ovaj ili onaj način. Ono drvo sa gornje fotke je malo lijevo od ovog kadra. Ovdje nemam što puno filozofirati, draga mi je ova fotka, opet je puna detalja, plave, zelene, bijele, žute, crvene boje, ima od svega pomalog.

Trokuti i planine – Listopad

Još jedna fotka nastala na izletu na Zir i još jedna u panoramskom formatu. Fotografija je nastala na jezeru 20ak km južnije od samog Zira, na jezeru kraj Gračaca. Svi uvjeti za dobivanje savršenih refleksija planina u vodi su bili tu, osim jednog. Vjetar. Vjetar se odlučio spusitti sa sjevera i mreškao je tako vodu da je refleksiju bilo jako teško dobiti. Evo, na ovoj fotografiji se ipak malo primirio, pa sam uspio dobiti ovo. Fotka mi se sviđa kompozicijski iako ima svojih mana, ali jednostavno mi je ovdje kao podsjetnik na jedan lijepi dan, i kao podsjetnik za možda neku drugu posjetu ovim krajevima.

Zakašnjelo svitanje – studeni

I posljednja u ovom izboru. Dokaz da je pripema i planiranje pola posla, ali i dokaz toga da se planovi rade da bi se izjalovili. :) Naime, plan je bio da se ovo drvo (koje uzgred budi rečeno fotografiram gotovo svaki put kad prođem pokraj) fotografira kod samog izlaska sunca, kad ono bude tik iznad horizonta. Ostali uvjeti su bili tu, jutarnji mraz u studenom, ja u to doba tamo, ali… Kako vidite, oblaci su imali drugačije planove. :( No dobro, nije ni ovo loše ispalo. Duga ekspozicija, sunce se probija i boja oblake koje ovako jure, ono, nije loše. Ne? :)

I to bi bilo to. Vjerujem i nadam se da će iduća godina biti uspješnija u svakom pogledu. Cijenio bih da mi napišete komentar kako vam se svidio izvor, ima li možda koja fotka koja vam je zapela za oko? Ako je  možda želite na zidu, javite se, dogovorit ćemo se!

I na kraju, želim vam zdravu i sretnu novu 2012. godinu!

Share this post

Infracrveni svijet.

Ono što sam o infracrvenoj fotografiji čitao na forumima je da se fotkanje izvan toplog dijela godine ne isplati. O, kako sam se iznenadio kad sam na kraju prošlogodišnje jeseni shvatio da to nije baš tako. Bila je to prva subota studenog mjeseca 2010. Vremenska prognoza je najavljivala magleno jutro, i tako sam ja odlučio otići na rub grada do predjela nazvanog “Globetka” da ulovim pokoji magleni motiv, i najbitnije potrošim filmove koji su mi već neko vrijeme stajali u raznim apratima. O njima nekom drugom prigodom, danas ću pokazati samo fotke nastale digitalijom.

Dakle, prvo dvije maglene fotke.
Photobucket
U boji se na ovoj fotki magla jasnije ističe, no nekako mi je fotka bila blijeda, pa sam se odlučio za ovakvu crno bijelu obradu, da naglasim sve linije drveća i da još uvijek zeleno rastlinje bude nešto svijetlije
nego što je bilo, baš zato da se drveće još jače ističe.

Photobucket
Na ovoj pak sam se ipak odlučio ostaviti boju, odgovarala mi je ova pomalo isprana boja koju je magla pravila. Naime, sunce je već bilo relativno visoko, ali je magle još bilo pa je svjetlost sunca koja je dolazial iza mojih leđa još uvijek ponešto prigušena.

I tako,  kad sam došao do jednog mjesta nekoliko stotina metara dalje od gornje fotke sunce je već dobrano izašlo, magla se razišla a ja sam kopajući po ruksaku pronašao IC filter kojeg sam slučajno ponio. Pa rekoh, gle, sunce tako lijepo grije, zašto ne bi provjerio što ću dobiti? Na moje iznanađenje, a da ne pričam o veselju itekako se imalo što dobiti u IC spektru. Pa evo, slijedi nekoliko fotki koje su mi se svidjele.

Photobucket
Ono što mi se sviđa kod IC fotografije je da kad fotka nastane (kod digitalnog medija), tek onda imate pred sobom bojanku koja ima samo linije ucrtane, sve ostalo ovisi o vašoj volji, želji i trenutnoj inspiraciji. Na ovoj fotki sam se odlučio na plavo bijelo žutu kombinaciju, nakako mi je najviše odgovaralo.

Photobucket
Ovdje pak sam ostavio žuto zeleno plavu obradu. Želeći prikazati kako se  promjenom onoga što smatramo normalnim (u ovom kontekstu normalnim bojama) lako može svakodnevni kadar učiti drugačijim, možda i zanimljvijim.

Photobucket
S ovom fotkom sam išao protiv struje, uglavnom nije nalazila previše pozitivne kritike, no meni nekako odgovara. Zašto, ne znam, ne mogu objasniti. Mislim da je za to kriv moj duh lutalice koji kad u stvarnosti vidi ovakav prizor, uvijek poželi krenuti između drveća, da vidim što je tamo iza.

Photobucket
Za razliku od prethodne, ovu se fotka mnogima svidjela. I meni. :) Markantno drvo koje znam i imam u podsvjesti već dosta vremena, no tek je infracrveni spektar boja dozvoilo da ga prikažem zanimljivog kakvo je.

Photobucket
I šećer na kraju, jedna vrba koja u stvarnosti uopće ne izgleda nešto posebno zanimljivo, no ovako u jednom poluzimskom prikazu, sa zanimljivim rasporedom grana.

Rado bi čuo i vaše mišljenje o IC fotkama, jel  vam se sviđa ovakav, drugačiji pogled na naš svijet?

Eto, toliko. Idući put zima!

Magleno jutro

Iz ravnice u maglu.
Pozdrav drage i dragi moji. Lijepo od vas što ste opet navratili. :)

Danas će biti jedna serija malo depresivnijih fotki. Jesen u Međimurju je često maglovita, što ja i ne volim previše. Magla me čini zlovoljnim, depresivnim, čangrizavijim nego što inače jesam. :) No, s fotografske strane magla nudi mnoge zanimljive mogućnosti. Ova je serija nastala na jezeru na rijeci Dravi kod Gornjeg Kuršanca. Oni koji se eventualno budu vozili od VŽa prema ČKu, to je odmah desno od dravskog mosta, lijepo se vidi s njega. :)

Photobucket
Ja sam doduše do jezera stigao preko Novog sela na Dravi. Ovo je dio kad se izađe iz sela prema rubu jezera.

Photobucket
Nažalost, nisam stigao fokusirati kad se gospodin raskopčanog balonera i psom koji klipše pokraj njega više približio aparatu, no i ovako me podsjeća na Grunfa iz TNT ekipe. :)

Photobucket
Kako je perspektiva zanimljiva stvar. Vidite, sve je relativno i ovisi o tome kako postavite stvari. :)

Photobucket
Ovdje sam konačno došao na dio jezera gdje ljudi imaju vikendice, čamce,  privezišta, itd. Čamci su nekako moj česti motiv. :)

Photobucket
I još jedan čamac s molom.

Photobucket
Ovu fotku ganjao sam pola sata. Čamac je bio na 50ak metara od mene, no magla ga je čas otkrila pa odmah iza i pokrila. Tako da sam teško dobio fotku kakvu sam želio.
Ali dobro i ovakva mi je kompozicijski lijepo ispala, unatoč tehničkim nedostacima.

Photobucket
Ribič, ribičija, to je život pravi…. :)

Photobucket
I za kraj sam ostavio ovu fotku. Da cijeli zapis ne bude baš toliko siv. Ovdje sam ostavio malo boje i poigrao se kontrastom na čamcu.
Eto, toliko. Hvala na posjeti, slobodno ostavite koji komentar, i slobodno kliknete na onaj gumbić dole za podijeliti na socijalnim mrežama. :)

Po prvi put, i to tri puta!

Čudan naslov, znam. :) Dakle, ovaj zapis je bitan po tome što:
Po prvi put nakon dugo vremena objavljujem fotke u istom mjesecu u kojem su napravljene! :)
Juu – huu!

Pa dalje, bacite pogled na fotku ispod.

Pitate se zašto sam sad stavio ovu tako običnu i nebitnu fotku? Pogledajte malo bliže i još malo niže. :)


2000! Dvije tisuće kilometara u godinu dana. :) Na biciklu! :) Znam da ima onih koji rade i pet puta toliko, ali znam da ima i onih koji u cijelom životu nisu napravili toliko km. :) Na biciklu! :D Proljeće je, dani su topliji i duži, i veselim se novim izletima biciklom.

E sad, nakon ove dvije obljetnice, da pokažem fotke koje sam napravio taj dan kad sam prešao i 2000ti kilometar.  Kao i obično, odvezao sam se do obližnje Drave tj. jezera kod Gornjeg Kuršanca. S obzirom da je dan bio vedar i puhao je dosta jaki vjetar, odlučio sam se poigrati s ekstremno dugim ekpozicijama koristeći 10x filter koji drastično smanjuje količinu svjetla koja prolazi kroz njega.


Ovu sam napravio prvu, nazvao bi je  jednostavno “Na rubu”. Ono što duga ekspozicija na fotki donosi je još jedna dimenzija. Vrijeme. Voda se pretvorila u mlijeko, a nebo je mekano od oblaka koji su napravili svoj put kroz kadar, kroz nekih 15ak sekundi koliko je nastajala ova fotka.


Ovu sam nazvao “Stube u vječnost”.


Ovu sam nazvao “Napušten”. Mnogima je ova fotka zapela za oko,  i meni je draga. Ovo nije duga ekpozicija, već spajanje nekoliko fotografija u jednu.

I sad se možda već pitate, pisao je o tri puta prvu put, gdje je treći?! :)

Evo ga!

Fotka s kojom sam po prvi put pobjedio na klubskom natjecanju za fotku tjedna! Opet, jedan poetsko patetičan naslov: “U vječnosti ostavljen”.  Taj dan napravio sam dosta fotografija s kojima sam zadovoljan. Nakon dugo vremena. :) Eto, toliko za danas, idući put, vjerojatno nešto potpuno drugačije! :)