Ola! Kao što sam u prošlom nastavku napisao, danas ću o ranojutarnjim fotkama. Za razliku od kolege Dadeka koji voli rano ustati i za to biti nagrađen odličnim fotkama, moje navade su više kasno popodnevne.
No, ovog ljeta čvrsto sam odlučio jednog jutra rano ustati i dočekati izlazak sunca na obali. I kao što ćete vidjeti po mojem ne tako skromnom mišljenju, bio sam nagrađen za to.
Naime, to jutro se sa juga, s mora dokotrljala jedna nevera. Svaki pejzažist će vam reći da je to najbolje svjetlo koje možete dobiti, još ako je rano jutro ili kasno popodne, još bolje. I još je u mom slučaju situacija bila zanimljivija jer je oluja dolazila točno sa suprotne stane svijeta nego što je sunce izlazilo. Uglavnom, skužili ste. Tmurni oblaci, sunce nisko na horizontu, oblaci koji više sunca propuštaju nego sakrivaju i to je to!

Pet sati i četrdeset i tri minute.

Šest sati i sedamnaest minuta.

Šest sati i dvadeset četiri minute.

Šest sati i trideset i dvije minute.

Šest sati i četrdeset šest minuta. Od mjesta gdje sam pofotkao ovo do moje kuće je nekih 700tinjak metara. Kad sam stigao, počele su padati krupne kapi kiše a ja sam fino zalegao u krevet. Bilo je ovo kratko i slatko.
I za kraj dvadesetak sekundi videa izlaska sunca. Hvala na pozornosti, vidimo se uskoro!
























U pozadini otok Vis.








