Filip Lučin

Kao i za 2010. napravio sam svojevrsnu top listu fotografija napravljenih u 2011. g. Protekla godina na osobnom planu bila mi je najteža u životu  što se itekako reflektiralo i na fotografiju. Fotografirao sam relativno malo, često više da odem nekud razbistriti glavu nego da razmišljam o samoj fotografiji. No, kako je godina išla prema kraju bilo je nekoliko izleta koji su mi dobro došli da se nekako vratim na kolosjek, da više razmišljam o fotografiji pa i da napravim fotografiju s kojom sam zadovoljan.

Pa eto, pred vama je 10 fotografija koje ne moraju biti najbolje, već su meni najdraže zbog nekih mojih razloga. Poredane su kronološki prema datumu nastajanja.

Kako to često bude, zanimljive fotografije često nastanu relativno slučajno. Naime, ako bih se prošetao kroz četiri godine bloganja, mislim da bi na prste jedne ruke mogao nabrojiti objavljene blogove koje prikazuju divlje životinje. I to bi onda uglavnom bile ptićice koje nam se ionako vrte oko prozora, samo treba malo pažljivije gledati. No, tog lipanjskog na početku sunčanog, a kasnije i oblačnog dana imao sam jedan zanimljivi susret na daljinu, koji ovdje i vidite. Stao sam na polovici tog brijega s namjerom da napravim panoramu, kad mi je za oko zapalo nešto smeđe s druge strane udoline, možda nekih 500injak metara od mene. Kako sam na aparatu naravno imao širokokutni objektiv, brzo sam ga mjenjao na teleobjektiv koji je ovdje bio gotovo pa savršeno dug (300mm).  Ispostavilo se da je to nešto smeđe mladi jelen, koji je bezbrižno brstio po vinogradu. Kako mu je glava uglavnom bila između trsova, pokušao sam fućkanjem dobiti malo njegove pozornosti. Eto uspio sam, pogledao je prema meni dovoljno dugo da nastane ova fotografija. Promatrao sam ga još nekoliko minuta, dok se nije lagano odšetao izvan mog vidokruga. Ova fotografija mi je draga zbog svega ovog što sam napisao, a i mislim da je kopozicijski zanimljiva, tanke svjetlo zelene linije izmjenjuju se sa debljim tamno zelenim i na pogodnom mjestu jedna smeđa točka interesa.

Mislim da će me mnogi moji prijatelji pogledati ispod oka (i jesu me!) ako kažem da mi je ovo najdraža fotografija nastala u 2011. Ali je! Fotka je nastala početkom srpnja, dakle, rano ljeto.  Poslijepodne koje baš i nije obećavalo nekakve jako dobre fotografije, pomalo sivo nebo, posjet rijeci Dravi, na kojoj nisam apsolutno ništa zanimljivog snimio. Niti duga koja se na kratko pojavila nije mi uspjela spasiti ni jednu fotku. Srećom sam još odlučio otići do nedalekog jezera na istoj toj rijeci što se pokazalo kao pun pun pogodak. Kako se kraj dana bližio oblaci su postajali tmurniji, mirisalo je na kišu. Iza mene vatreni zalazak a ispred mene mol koji prije nisam vidio. Kako sam često na tom istom jezeru onda i otprilike znam što je gdje i kad sam ga spazio, još sa onim ribičem na jezeru znao sam kakvu fotku želim. Ovakvu! Malo duža eskpozicija, malo povoljnija konfiguracija oblaka i to je to! Dok na nebu sve viče da će oluja da treba poći kući, mirnoća vode, linije mola i ribič daleko od obale kazuju: “Smiri se. Neće još….”

Teško mi je definirati zašto mi je ova fotografija draga. Ne znam, ne mogu objasniti, jednostavno mi je. Možda zbog gužve na tom malom djeliću horizonta, koja mi je nagovještala da ljeto počinje i za mene? Naime, ova je fotografija nastala prvog dana ovogodišnjeg godišnjeg odmora na putu prema otoku na kojem ljetujem cijeli život, Malom Drveniku. Malo tople ljetne boje i evo, sviđa mi se.

Ovu mi je lakše objasniti. Malo nakon zalaska sunca, duga eskpozicija, more, oblaci, stijene. Još sad osjećam toplo more u kojem sam stajao fotkajući ovo. Ljetna fotka koja je ljetna a opet nije tipična, sviđa mi se i kompozicijski i tonalno.

Fotka nastala iste večeri kao prethodna, no s drugačijim osjećajem. Dok je prethodna mirnija, toplija, ova je pomalo prijeteča, sa stijenama koje u obliku kakve pandže dolaze do ruba kadra svojom grubom teksturom čine kontrast sa morem koje je kao mlijeko, nadopunjujući se sa oblacima na nebu. Pretvaranje u crno bijelo također ističe sve te elemente.

Fotografija nastala dan nakon što mi je more pošteno pošpricalo fotoaparat, nakon čega sam mislio da se mogu oprostiti od fotografiranja za ovo ljeto, pa i godinu. Ipak, aparat se probudio od mrtvih i uz neke nuspojave dozvolio mi fotografiranje.Nakon što sam odgledao prekrasan zalazak sunca u more, ovaj oblak pojavio se niodkud i ovako se lijepo pružio preko cijelog neba.

U Međimurju ima lijepih pejzaža. Iako je malo područja gdje se ne vide djela ljudskih ruku, ima i takvih i može se napraviti zanimljiva pejzažna fotografija. No, Lika… Lika je prekrasna.  Sa svih strana okružena planinama i planinskim lancima, a u biti ravna sa “brdašcima” poput Zira koje izviruju iz ravnice. Iako smo Davorin Mance i ja išli u Liku fotografirati brdo Zir u izlasku sunca, meni je ova fotografija malog drvca i močnog Velebita najdraža od onih koje sam napravio tog dana. Sve se poklopilo, dobro svijetlo na drvcu i na velebitu, čisto plavo nebo sa oblacima koji poljeću s vrha velebita pa iznad drva, pa magla koja se u daljini valja, pa sloj zelene šume, pa neravna linija horizonta, pa snijeg…  Ako budem koju fotku sebi radio u velikom formatu, ovo će sigurno biti jedna od njih…

Da, to je taj Zir. Vjerujem da ste ga svi vidjeli na ovaj ili onaj način. Ono drvo sa gornje fotke je malo lijevo od ovog kadra. Ovdje nemam što puno filozofirati, draga mi je ova fotka, opet je puna detalja, plave, zelene, bijele, žute, crvene boje, ima od svega pomalog.

Još jedna fotka nastala na izletu na Zir i još jedna u panoramskom formatu. Fotografija je nastala na jezeru 20ak km južnije od samog Zira, na jezeru kraj Gračaca. Svi uvjeti za dobivanje savršenih refleksija planina u vodi su bili tu, osim jednog. Vjetar. Vjetar se odlučio spusitti sa sjevera i mreškao je tako vodu da je refleksiju bilo jako teško dobiti. Evo, na ovoj fotografiji se ipak malo primirio, pa sam uspio dobiti ovo. Fotka mi se sviđa kompozicijski iako ima svojih mana, ali jednostavno mi je ovdje kao podsjetnik na jedan lijepi dan, i kao podsjetnik za možda neku drugu posjetu ovim krajevima.

I posljednja u ovom izboru. Dokaz da je pripema i planiranje pola posla, ali i dokaz toga da se planovi rade da bi se izjalovili. Naime, plan je bio da se ovo drvo (koje uzgred budi rečeno fotografiram gotovo svaki put kad prođem pokraj) fotografira kod samog izlaska sunca, kad ono bude tik iznad horizonta. Ostali uvjeti su bili tu, jutarnji mraz u studenom, ja u to doba tamo, ali… Kako vidite, oblaci su imali drugačije planove. No dobro, nije ni ovo loše ispalo. Duga ekspozicija, sunce se probija i boja oblake koje ovako jure, ono, nije loše. Ne?

I to bi bilo to. Vjerujem i nadam se da će iduća godina biti uspješnija u svakom pogledu. Cijenio bih da mi napišete komentar kako vam se svidio izvor, ima li možda koja fotka koja vam je zapela za oko? Ako je  možda želite na zidu, javite se, dogovorit ćemo se!

I na kraju, želim vam zdravu i sretnu novu 2012. godinu!

Podijelite ovo / Share this

Ili ne. Samo sa malo drugačijim bojama…

Podijelite ovo / Share this

Odlučio sam sumirati svoju fotografsku 2010. Godinu zanimljivih događaja i fotografija. Od svakog mjeseca odabrao sam po jednu fotografiju koja je meni po nečemu najznačajnija. Pa krenimo.

Siječanj.

Godina je počela pomalo nekovencionalno, barem što se vremena tiče. U novogodišnjoj noći padala je kiša, dani koji su slijedili bili su neoubičajeno topli. Tako sam 3. siječnja biciklom došao do ovog mjesta na rijeci Muri, na kojem sam koristeći dugu ekspoziciju zabilježio ovaj trojac. Uz još dodatne obrade,  fotka je ispala baš onako kako mi je odgovaralo.

Veljača.

Svašta sam fotografirao u veljači, ali ova fotografija mi je nekako najdraža. Opet koristeći dugu ekspoziciju, uz pomoć vjetra, prikazao sam vrijeme na fotografiji, mediju koji bi trebao zamrzavati trenutke. Ja dapače, volim prikazati prolazak vremena na fotografiji poput ove.

Ožujak.

Ožujak je konačno donio kraj duge zime. Iako prve tri fotke to ne prikazuju, nekoliko dana nakon što sam fotografirao “Trojac na Muri”, pao je snijeg koji se topio, pa je pao novi, pa se topio, pa je pao novi, i tako sve do polovice ožujka. Sjećam se da mi je više bilo dovoljno snijega, da sam žudio za proljećem. Ova fotografija izlaska na rijeci Dravi mi je draga zbog toga što se i sad sjećam kako sam isčekivao da se pojavi, razmišljajući hoću li naći zanimljiv kadar. Mislim da sam uspio.

Travanj.

“U vječnosti ostavljen”. Fotografija koja je možda najzapaženija moja fotka, i to ne samo ove godine. Možda arhetipski primjer duge ekspozicije u fotografiji, no bitnije od toga, fotografija koja je pomogla nekome. Naime, krajem prošle godine na facebooku je udruga kadar 36 organizirala humanitarnu aukciju fotografija za bolesno dijete. Odlučio sam se uključiti i poslati ovu fotografiju ni sam ne znajući što očekivati. Ono čega sam se bojao da nitko neće željeti ponuditi početnu cijenu od 200 kuna za ovu fotografiju. Na kraju mjeseca fotografija je postigla znatno višu cijenu od početne, što je meni kao autoru donijelo dvostruko zadovoljstvo. Naravno, prvo ono egoistično, činjenica da je svakih nekoliko dana netko ponudio novu, višu cijenu, ali kad je sve završilo, osjećaj da je svota koju je fotografija postigla bolesnom djetetu donijela dovoljno novaca za više mjesečnu terapiju, to je ono što me ispunilo srećom. Jer, čvrsto vjerujem da se dobro dobrim vraća.

Svibanj.

U svibnju sam stvarno puno fotografirao. No, ova “Cvijetna pizza”, nekako mi je najdojmljivija fotografija. Fotografija je vesela, bogata detaljima, bojama, baš onakva kakav je bio i izlet u susjednu Mađarsku kod kolega, pa sad mogu reći i prijatelja iz fotokluba Nagykanizse. A mogu i bahato reći da čim sam zakoračio u dvorište ovog ogromnog dvorca u gradu Keszthely-u, da je ovo kadar kojeg sam vidio sa nekih stotinjak metara. Dakle, dođoh, vidjeh, pofotkah!

Lipanj.

Još sad me svrbe noge, kako su me komarci izgrizli za vrijeme dok je ova fotka nastajala. Ovo je jedan trenutak kad ste jednostavno na pravom mjestu u pravo vrijeme. Cijelo to popodne valjale su se nekakve proljetno ljetne olujice iznad mog kraja, bolje reći iznad kraja uz rijeku Muru. Opet sam koristio dugu ekspoziciju da prikažem kretnje olujnih oblaka, pomicanje klasja na onom vjetru koji prethodi ljetnom pljusku, a nadam se da se vide i zrake sunca koje se samo nekoliko kilometara zapadnije probijale između oblaka. One sekunde kad je završila ekspozicija, počele su padati prve kapi onoga što će biti kratkotrajni pljusak. Bio je to lijep dan.

Srpanj.

Ovu fotografiju nisam često prikazivao, no volim ju zbog toga što me podsjeća na bajke. Da znam crtati, ovako nekako bi izgledlo seoce sa crkvicom na vrh brda i svim ostalim što već u bajkama ide. Iako tehnički fotka i nije najsretnija, volim je zbog trenutka, zbog boja i zbog kadra. Trebam reći da je tog dana svjetlo fotografski bilo loše, da je često bilo sivo, tj. da se sunce i nije baš vidjelo kroz sive razvučene oblake, a meni se na vrh brijega na kojeg sam se jedva popeo biciklom ukazalo ovo;  da se sunce baš za mene prosulo na ovaj brežuljak. Samo se zbog toga isplatio sav taj trud.

Kolovoz.

Biti na našem plavom Jadranu, ljepota je sama za sebe. Vidjeti mjesto i imati kadar u glavi i prije nego što napravite fotku, još je ljepše. Dići se u rano ljetno jutro, praskozorje bolje reći, dočekati izlazak sunca, vidjeti da ono što ste zamislil dan prije imate na vašoj kartici… Vidjeti kako vam se iza leđa valjalju tamni oblaci koji vam ponude još fotografskih prilika, vidjeti duge, ma sve što jednom fotografu treba. I sve to napraviti u rasponu od 50ak minuta i otići ponovo spavati slušajući kako debele kapi ljetnog pljuska bubnjaju po krovu. Neprocjenjivo, je li?

Rujan.

Ova fotografija svakako odskače od svega onoga što inače radim. Opet su se Mađarska i prijatelji iz iste pokazali kao dobitna kombinacija. Razrušena vojarna, nekoliko rekvizita, lijepa djevojka i eto. Fotka je ovdje. Tehnički je dakako mogla biti bolja, ali za nekog kome je najbitnija oprema ultraširoki objektiv, stativ i set filtera, ovo je dobra fotka. Tim više što sam uspio napraviti nešto potpuno drugačije od svih drugih fotografa koji su tamo bili, a ideja mi je pala na samom mjestu.

Listopad.

Opet jedna ranojutarnja, opet na rijeci Dravi. I opet prikazivanje protoka vremena na fotografiji. Ova je fotografija upala u dosta oka, dobio sam dosta pohvala za nju, iako ne mogu reći da sam ju vizalizirao prije nego što je nastala. Znao sam da će ova krivulja obale dati zanimljiv izgled, no ovi oblaci koji svi redom izgledaju kao da su upalili warp pogon, oni su ono što ovu fotku za mene čine posebnom.

Studeni.

Ovo je zadnja fotka, tj. ovo je zadnja foto šetnja koju sam napravio prije nego što su mi se neke stvari u životu značajno promjenile, ne na dobro nažalost. No, ono što je počelo kao fotkanje magle u rano jutro studenog mjeseca, pretvorilo se u fotografiranje u infracrvenom spektru, koji ponekad i banalne kadrove čini puno zanimljivijima. Ovo drvo, njega sam zapazio prije… pa sigurno prije 5 godina, no nikako mi se nije činilo na dobroj poziciji da ga fotografiram na klasični način. No,  fotografirajući u IC sprektru, dobio sam nešto sasvim novo, drugačije. I tako je ova fotka postala Miss Studeni.

Prosinac.

Hm… Trojac na početku, trojac na kraju? Što to govori? I nisam to namjerno napravio, tek nakon što sam se nekoliko puta prošetao po ovom zapisu skužio sam to. Čime je ova fotka zaslužila biti najbolja? Ne znam, jednostavno volim ovakve fotografije, široke, boja zalaska, lijepih oblaka, relfeksija na vodi. Eto, lijepa mi je.

I tako, stala godina u 12 fotki… Cijenio bih ako bi i Vi dragi posjetitelju, napisali koju riječ o ovim fotkama. Sviđaju li vam se? Mislite da su zaslužile biti najboljima? Ne sviđaju vam se? Svejedno, napišite mi koji komentar, bit ću jako zahvalan.

Podijelite ovo / Share this

Nešto dugo nisam ništa pisao. Danas ćemo o vožnji prema Murskom Središću, no malo zaobilaznijim putem. Ne puno, ali toliko da izbjegnem najviše uspone i vožnju glavnom cestom. I nastavit ću vožnjom nizvodno uz rijeku Muru pa nazad prema Čakovcu.

Eto, radi se o ovoj ruti. Bio je topao i relativno oblačan dan, ono spremalo se na kišu, ali ništa definitivno. Negdje je padalo, negdje nije. Meni se potrefilo da mi je čak dva puta padalo.

Krenimo prvo sa jednom panoramicom, nazvah je Međimurje, široko (relativno) i ravno (relativno)

Put me vodio do mjesta zvanog Vratišinec, kraj groblja se nalazi ovaj spomenik žrtvama ratova (drugog svjetskog i Domovinskog).

Kako je groblje malo prije samog mjesta, dok sam došao do crkve pomalo su se počeli nadvijati nešto tmurniji oblaci. No, sunce se još probijalo kroz oblake i davalo prekrasno svjetlo. Crkva je odmah dobila drugačiju boju, no nažalost bilo je krivo doba dana za bolji kadar.

Krenuo sam dalje prema Murskom Središću, jezerima na rubu grada. Nisam ništa pofotkao. Barem ne ništa što bi zaslužilo objavljivanje. Tako da je idući spomena vrijedan kadar nastao nekoliko kilometara nizvodnije uz Muru, kod Peklenice. Mislio sam se spustiti do same rijeke Mure, no pogled na nebo me zaustavio.

I tako je nastala ova fotka:

Nekoliko sekundi nakon što je ekspozicija završila, spustio se ljetni pljusak. Onako, lijepo polagano, bez stresa i nervoza. Tako sam se i ja lagano spustio nazad do ceste gdje sam na autobusnom stajalištu pričekao nekiliko minuta dok pljusak nije prestao. Prilažem video da potvrdim sve što sam napisao.

Čim je pljusak prestao, nastavio sam prema istoku, da bi kod mjesta Miklavec zapazio ovaj kadar.

Crni oblaci s lijeva, sunce nisko s desna, jedno usamljeno drvo uz puteljak, što bi čovjek više poželio?

DUGU! Vičete vi.

Da, da. Nekoliko kilometara dalje, kod mjesta Celine opet me uhvatio pljusak. Kako sam opet čekao pod nadstrešnicom autobusnog stajališta, oblaci su opet otišli na istok, na zapadu se opet probilo sunce i  nastala je lijepa duga. Već dugo vremena nisam vidio cijelu dugu, a kamoli je fotkao. Pa evo, ovaj put sam imao tu sreću. I tako sam ja nakon što sam pofotkao dugu, veselo zasjeo na svoju srebrnu strelu i odpedalirao kući.

Još ću ostaviti i Google kartu da vidite gdje je točno pojednina fotka nastala i to je to. Hvala na posjeti i do čitanja. Idući put, vjerujem s morskim motivima!

[mappress]

Podijelite ovo / Share this

Prvomajsko pedalirnje!

Kako baš i nisam ljubitelj klasičnih prvomajskih proslava, odlučio sam praznik rada provesti donekle radno, na biciklu!
Bio je to prvi veći izlet biciklom koji sam poduzeo ove godine, a vodio me do Ivanca, brda Sveti Duh iznad Ivanca, i onda natrag. Evo, prva ilustracija prikazuje skoro pa točan put.

Vrijeme je bilo skoro pa idealno toplo, plavo nebo sa velikim bijelim oblacima. Vjetar je puhao, no imao sam srećeu da je gotovo uvijek puhao tako da nije odmagao, ako nije pomagao. Iz Čakovca sam na put krenuo oko 10:30 i već za 30ak minuta bio u Varaždinu. Ondje sam po starom dobom običaju krivo skrenuo, pa sam morao i mali obilazak raditi. No, ništa strašno. Kilometrić ili dva. Prema Ivancu nisam krenuo glavnom cestom, već sam krenuo cestom koja preko Nove Vesi Petrijanečke vodi između dva Ladanja u brege, kako bi Ivancu prišao sa sjeverne strane. Cesta je ravna, dobra, vjetar i dalje nije smetao i lagano sam trošio kilometre. Prvu fotku napravio sam već u Novoj Vesi Petrijanečkoj, kod crkve.

Ispred crkve je i ogromna lipa za koju kažu da je posađena malo poslije crkve prije parsto godina. Nikako nisam zadovoljan kako je ta lipa ispadala na fotki, pa je nećete ni vidjeti, no vjerujte mi na riječ, ogromna je!

Iduća fotka nastala je u ovom lijepom šumarku koji se nalazi na zapadnom izlazu iz sela. U ljeti sigurno dobro dođe malo hladovine koju pruža.

Put me dalje vodio uz Kokine farme pilića, prema Ladanjima. Iduća fotka je opet jedna lipa na sjecištu asfaltirane i makadamske ceste.

Kad sam došao do Ladanja, tj. točno između Gornjeg i Donjeg, skrenuo sam prema Donjem da bi u njemu skrenuo na zapad i u brda. Tu mi je za oko zapela konjska zaprega sa dvojicom odraslih i nekoliko djece. Ovdje u Čakovcu, već niz godina nisam vidio ni jednu, iako su bile relativno rijetke već i prije. Uglavnom, napravio sam dvije fotke, no na dija filmu, tako da ćemo za te fotke pričekati.

Nakon toga, čekao me prvi uspon. Ulazio sam u brda iznad Ladanja. Prvi uspon izdržao sam na biciklu, no već idući se pokazao kao pretežak. Jednostavno nemam dovoljno kondicije za nešto takvog.

Da, znam, ne izgleda nešto posebno opak, no, iza njega je još nekoliko takvih zavoja i to sve srmijih i strmijih. A i ovaj ima 15ak metara razlike u visini od podnožja.  No, dobro. Preživio sam. Poslije tog zavoja cesta ulazi u šumu, pa je bilo i ugodnije, sunce nije toliko pržilo. U šumi malo uzbrdica, pa malo nizbrdica, i tako kilometar po kilometar, evo mene na cesti za Ivanec.

Ne znam koliko se vidi, onaj uspon iza je veći nego što je ovaj pad. U pozadini je Ivanšćica i Ivanec je tamo iza brda. Ne, ne tog kojeg vidite, ima ih još nekoliko!

Dobro, nisu bili tako strašni, nakon još nekoliko kilometara spustio sam se u Ivanec. Prvo sam se odvezao do željezničkog kolodvora, no jedino što sam tamo zabilježio je ova stara parnjača.

Poslije kolodvora krenuo sam prema zapadnoj strani Ivanca, prema jezerima. Moram reći da nisam baš bio oduševljen fotografskim prizorima koje su ta jezera pružala. Osim toga, u tijeku je bila prvomajska proslava na koju nisam bio pozvan, pa sam lijepo svoje vozilo parkirao ispod vrbe i navalio na moju klopu. Ne, nisam vozio grah sa sobom.

Poslije jezera, otišao sam u centar grada, do crkve i parka ispod nje. Nisam napravio nikakav posebno zanimljiv kadar crkve, no zapamtio sam da na tabli na crkvi piše da je Khuen-Héderváry pomogao izgradnju, tj. obnovu crkve nakon katastrofalnog potresa. Ajde, da je Héderváry i negdje nešto korisno napravio… U parku nešto kopaju, ili su iskopali, uglavnom vide se temelji neke starije građevine. A još ispod toga, je spomenik iz NORa.

Na ovom istom mjestu sam napravio i jednu panoramicu.

Nakon parka, krenuo sam prema drugom setu jezera koja u Ivancu imaju, ovi su na istočnom dijelu grada, malo već u brdima. I malo fotogeničniji od onih prvih. Ja sam se provezao malo okolo, s napravio jedan kadar:

I otišao na pivu!

Skupljanje volje i energije  za ono što me tek čeka! Uspon na Sveti Duh! Ali, o tome u idućem blogu!

Na Google Earth karti ispod pogledajte gdje su nastale pojedine fotke!
[mappress]

Podijelite ovo / Share this