Pro 30
2011 g. u 10 fotografija.
icon1 Filip | icon2 Fotke | icon4 12 30th, 2011| icon32 Comments »

Kao i za 2010. napravio sam svojevrsnu top listu fotografija napravljenih u 2011. g. Protekla godina na osobnom planu bila mi je najteža u životu  što se itekako reflektiralo i na fotografiju. Fotografirao sam relativno malo, često više da odem nekud razbistriti glavu nego da razmišljam o samoj fotografiji. No, kako je godina išla prema kraju bilo je nekoliko izleta koji su mi dobro došli da se nekako vratim na kolosjek, da više razmišljam o fotografiji pa i da napravim fotografiju s kojom sam zadovoljan.

Pa eto, pred vama je 10 fotografija koje ne moraju biti najbolje, već su meni najdraže zbog nekih mojih razloga. Poredane su kronološki prema datumu nastajanja.

Jelenko – lipanj

Kako to često bude, zanimljive fotografije često nastanu relativno slučajno. Naime, ako bih se prošetao kroz četiri godine bloganja, mislim da bi na prste jedne ruke mogao nabrojiti objavljene blogove koje prikazuju divlje životinje. I to bi onda uglavnom bile ptićice koje nam se ionako vrte oko prozora, samo treba malo pažljivije gledati. No, tog lipanjskog na početku sunčanog, a kasnije i oblačnog dana imao sam jedan zanimljivi susret na daljinu, koji ovdje i vidite. Stao sam na polovici tog brijega s namjerom da napravim panoramu, kad mi je za oko zapalo nešto smeđe s druge strane udoline, možda nekih 500injak metara od mene. Kako sam na aparatu naravno imao širokokutni objektiv, brzo sam ga mjenjao na teleobjektiv koji je ovdje bio gotovo pa savršeno dug (300mm).  Ispostavilo se da je to nešto smeđe mladi jelen, koji je bezbrižno brstio po vinogradu. Kako mu je glava uglavnom bila između trsova, pokušao sam fućkanjem dobiti malo njegove pozornosti. Eto uspio sam, pogledao je prema meni dovoljno dugo da nastane ova fotografija. Promatrao sam ga još nekoliko minuta, dok se nije lagano odšetao izvan mog vidokruga. Ova fotografija mi je draga zbog svega ovog što sam napisao, a i mislim da je kopozicijski zanimljiva, tanke svjetlo zelene linije izmjenjuju se sa debljim tamno zelenim i na pogodnom mjestu jedna smeđa točka interesa.

Kvadrat mirnoće – srpanj

Mislim da će me mnogi moji prijatelji pogledati ispod oka (i jesu me!) ako kažem da mi je ovo najdraža fotografija nastala u 2011. Ali je! Fotka je nastala početkom srpnja, dakle, rano ljeto.  Poslijepodne koje baš i nije obećavalo nekakve jako dobre fotografije, pomalo sivo nebo, posjet rijeci Dravi, na kojoj nisam apsolutno ništa zanimljivog snimio. Niti duga koja se na kratko pojavila nije mi uspjela spasiti ni jednu fotku. Srećom sam još odlučio otići do nedalekog jezera na istoj toj rijeci što se pokazalo kao pun pun pogodak. Kako se kraj dana bližio oblaci su postajali tmurniji, mirisalo je na kišu. Iza mene vatreni zalazak a ispred mene mol koji prije nisam vidio. Kako sam često na tom istom jezeru onda i otprilike znam što je gdje i kad sam ga spazio, još sa onim ribičem na jezeru znao sam kakvu fotku želim. Ovakvu! Malo duža eskpozicija, malo povoljnija konfiguracija oblaka i to je to! Dok na nebu sve viče da će oluja da treba poći kući, mirnoća vode, linije mola i ribič daleko od obale kazuju: “Smiri se. Neće još….”

Narančasta utrka – kolovoz

Teško mi je definirati zašto mi je ova fotografija draga. Ne znam, ne mogu objasniti, jednostavno mi je. Možda zbog gužve na tom malom djeliću horizonta, koja mi je nagovještala da ljeto počinje i za mene? Naime, ova je fotografija nastala prvog dana ovogodišnjeg godišnjeg odmora na putu prema otoku na kojem ljetujem cijeli život, Malom Drveniku. Malo tople ljetne boje i evo, sviđa mi se. :)

Na jug – kolovoz

Ovu mi je lakše objasniti. Malo nakon zalaska sunca, duga eskpozicija, more, oblaci, stijene. Još sad osjećam toplo more u kojem sam stajao fotkajući ovo. Ljetna fotka koja je ljetna a opet nije tipična, sviđa mi se i kompozicijski i tonalno.

Pandža – kolovoz

Fotka nastala iste večeri kao prethodna, no s drugačijim osjećajem. Dok je prethodna mirnija, toplija, ova je pomalo prijeteča, sa stijenama koje u obliku kakve pandže dolaze do ruba kadra svojom grubom teksturom čine kontrast sa morem koje je kao mlijeko, nadopunjujući se sa oblacima na nebu. Pretvaranje u crno bijelo također ističe sve te elemente.

Božji prst? – kolovoz

Fotografija nastala dan nakon što mi je more pošteno pošpricalo fotoaparat, nakon čega sam mislio da se mogu oprostiti od fotografiranja za ovo ljeto, pa i godinu. Ipak, aparat se probudio od mrtvih i uz neke nuspojave dozvolio mi fotografiranje.Nakon što sam odgledao prekrasan zalazak sunca u more, ovaj oblak pojavio se niodkud i ovako se lijepo pružio preko cijelog neba.

Drvo i Velebit – Listopad

U Međimurju ima lijepih pejzaža. Iako je malo područja gdje se ne vide djela ljudskih ruku, ima i takvih i može se napraviti zanimljiva pejzažna fotografija. No, Lika… Lika je prekrasna.  Sa svih strana okružena planinama i planinskim lancima, a u biti ravna sa “brdašcima” poput Zira koje izviruju iz ravnice. Iako smo Davorin Mance i ja išli u Liku fotografirati brdo Zir u izlasku sunca, meni je ova fotografija malog drvca i močnog Velebita najdraža od onih koje sam napravio tog dana. Sve se poklopilo, dobro svijetlo na drvcu i na velebitu, čisto plavo nebo sa oblacima koji poljeću s vrha velebita pa iznad drva, pa magla koja se u daljini valja, pa sloj zelene šume, pa neravna linija horizonta, pa snijeg…  Ako budem koju fotku sebi radio u velikom formatu, ovo će sigurno biti jedna od njih…

Velebit i Zir – Listopad

Da, to je taj Zir. Vjerujem da ste ga svi vidjeli na ovaj ili onaj način. Ono drvo sa gornje fotke je malo lijevo od ovog kadra. Ovdje nemam što puno filozofirati, draga mi je ova fotka, opet je puna detalja, plave, zelene, bijele, žute, crvene boje, ima od svega pomalog.

Trokuti i planine – Listopad

Još jedna fotka nastala na izletu na Zir i još jedna u panoramskom formatu. Fotografija je nastala na jezeru 20ak km južnije od samog Zira, na jezeru kraj Gračaca. Svi uvjeti za dobivanje savršenih refleksija planina u vodi su bili tu, osim jednog. Vjetar. Vjetar se odlučio spusitti sa sjevera i mreškao je tako vodu da je refleksiju bilo jako teško dobiti. Evo, na ovoj fotografiji se ipak malo primirio, pa sam uspio dobiti ovo. Fotka mi se sviđa kompozicijski iako ima svojih mana, ali jednostavno mi je ovdje kao podsjetnik na jedan lijepi dan, i kao podsjetnik za možda neku drugu posjetu ovim krajevima.

Zakašnjelo svitanje – studeni

I posljednja u ovom izboru. Dokaz da je pripema i planiranje pola posla, ali i dokaz toga da se planovi rade da bi se izjalovili. :) Naime, plan je bio da se ovo drvo (koje uzgred budi rečeno fotografiram gotovo svaki put kad prođem pokraj) fotografira kod samog izlaska sunca, kad ono bude tik iznad horizonta. Ostali uvjeti su bili tu, jutarnji mraz u studenom, ja u to doba tamo, ali… Kako vidite, oblaci su imali drugačije planove. :( No dobro, nije ni ovo loše ispalo. Duga ekspozicija, sunce se probija i boja oblake koje ovako jure, ono, nije loše. Ne? :)

I to bi bilo to. Vjerujem i nadam se da će iduća godina biti uspješnija u svakom pogledu. Cijenio bih da mi napišete komentar kako vam se svidio izvor, ima li možda koja fotka koja vam je zapela za oko? Ako je  možda želite na zidu, javite se, dogovorit ćemo se!

I na kraju, želim vam zdravu i sretnu novu 2012. godinu!

Davorin Mance liked this post
Pro 10
Svitanje nad rijekom
icon1 Filip | icon2 Fotke | icon4 12 10th, 2010| icon3No Comments »

Danas vam donosim set ranojutarnjih fotki, nastalih na rijeci Dravi. Išao sam zajedno s Davorima, tj. sa Davorinom i Davorom. :) Double D, tko se sjeća crtića. :)   Fotke su nastale prije nepunih mjesec i pol dana. Nema se ovom prilikom što puno pričati, rano jutro, na rijeci magla, iznad rijeke oblaci, a u daljini se diže sunce. Za svakog pejzažistu, ovo je skoro pa definicija nirvane. :)

Iako oni koje me znaju, znaju da sam osoba koja voli sve, samo ne dizati se rano ujutro. No, za neke stvari ipak se isplati dignuti u gluho doba noći, da bi se do mjesta stiglu u cik zore, i uživalo se u početku novog dana. Jer, osjećaj koji izroni  kad se iznad horizonta pojavi komadić vatrene lopte koju zovemo Sunce, osjećaj koji dođe kad vas zrake sunca pomiluju onako lagano promrznutog i snenog, osjećaj je neprocjenjiv. I onda na kraju dana, imate fotke, koje kad pogledate sjetite se tog lijepog osjećaja koji vas je napunio željom za životom, koliko god vas život tada možda i  ne mazio.

Izlasci sunca su nešto posebno.

Photobucket
Ovo je fotografija koja je nastala kad je još bilo premračno za oko, dugom ekspozicijom dobio sam dovoljno svjetla da se vidi crvenilo koje je zora počela crtati na nebu.

Photobucket
Nešto malo prije samog izlaska sunca.

Photobucket
Ovdje mi se svidjelo što su oblaci ovako, dodali još jedan sitan začin na nebu. :)

Photobucket
Evo konačno tog trenutka, suce izranja. No, kako je bilo dosta oblaka uskoro su ga i sakrili.

Photobucket

Photobucket
Iako obožavam širokokutne objektive i perspektivu koju nude, s vremena na vrijeme teleobjektiv jako lijepo posluži i za pejzažnu fotografiju. Mislim da ove dvije fotke iznad mogu potvrditi tu tvrdnju.

Photobucket
No, nisam se dugo zadržao na teleobjektivu. Moj vjerni širac vrlo se brzo vratio na aparat. :)

Photobucket
Malo zamućene vode.

Photobucket
I jedna mirna rijeka za kraj. Hvala na posjeti, nadam se da vam se svidjela koja fotka! :) Idući put, idemo u brege!

Ožu 18

Ju-huuu!! Konačno sam blogom došao u ovu, 2010 godinu. :) Tj. drugim dijelom ovog zapisa. Prvi dio o posjetu Dravi pofotkan je 28.12 a drugi dio s Mure, 6.1. ove godine.

Kako ćete vidjeti, na ovim fotkama nema snijega. Za promjenu. :) Onaj prvi snijeg koji je zapao relativno se brzo rastopio i tako mi omogućio da se opet biciklom zaputim do rijeke. A baš i nije bilo nešto posebno hladno. Dravske fotke su napravljene na Varaždinskoj strani, nekoliko kilometara uzvodno od mosta.

Snijeg se bio brzo otopio, vodostaj Drave je bilo visok, pa je opet pao, no na donjoj fotki vidjet ćete da je tlo bilo još uvijek jako mekano, kotači su mi propadali nekoliko centimetara u pijesak koji je rijeka nanijela u tih nekoliko dana.


Voda se povukla i ostavila ovaj  čamac na suhom.


Prolazak vremena na rijeci. Eto, 30ak sekundi na jednoj fotki. Puno vode je proteklo, oblaci se pomaknuli
i ostao je zabilježen jedan lijep trenutak.


Usamljeno drvo kraj puta. Nadao sam se da će se oblaci drugačije razmaknuti, tj. da će se kretati u drugačijem smjeru i okružiti krošnju drveta. Ah, planovi i nade su zato da se izjalove. :) No, fotka mi se svejedno sviđa.

I to je to što se Drave tiče, pređimo na Muru.
Bila je to vjetrovita nedjelja, no lijepa, plavo nebo, bijeli oblaci, meni najdraže… Krenuo sam prema Križovcu, mjestu kraj Mure, 15ak kilometara udaljeno od Čakovca, četrdesetak minuta laganog pedaliranja.


Put me vodio kroz Gornji Kraljevec, nedaleko od kojeg sam pofotkao ovaj “pil”, kako ga Međimurci zovu.


Pa jedna panoramica od nekih 6 vertikalnih fotki, isto tako Gornji Kraljevec.


Sloboda.


Na skeli kod Križovca. Dobro, ovo je na kućici koja je na obali uz skelu.


Druga strana rijeke.


Ova fotka je pokupila dosta dobrih kritika. I meni je nekako draga.


I za kraj, panorama skele. Pokriva nekih 200 stupnjeva horizontalno.

I evo vam za kraj karta da vidite gdje što pofotkano.
[mappress]

Velj 7

Prvi puta objavljeno: nedjelja, studeni 2, 2008

Črno jezero.
Neću opisivati kako doći do samog jezera, jer sam naravno zaboravio. No, zadnji dio puta vodi kroz visoku i relativno gustu šumu. Tu zajedno rastu crnogorična i bjelogorična stabla. No, bliže jezeru je ipak puno više crnogorice, smreke konkretno. Kao što sam bio napisao u prošlom zapisu, tu noć je na Pohorju padao snijeg, a u doba kad smo mi bili tamo se već uvelike topio pa je po nama padalo puno vode. :)


Dakle, nekako ovako izgleda sam ulaz u šumu kroz koju se ide prema jezeru. Prava prašuma.
IS400, f6.3, 1/25 @ 10mm. HDR.


Još jedan kadar iz šume, tek tolko da vidite o kakvoj se šumi radi… ISO 200, f8 1/50 @10mm.

I nakon dvadesetak minuta, pol sata hoda dođe se do samog jezera. Sam put nije nimalo težak, no nama je bio zahtjevniji s obzirom da je sve bilo vlažno i blatno, pa je trebalo malo više paziti da se ne okliznemo. I onda vas dočeka ovakva tabla:


Dobro, ovo je samo dio. :) Znači na tabli otprilike piše da je jezero umjetno stvoreno da bi se skupljala voda koja koja se koristila za otpravljanje drva u dolinu u godinama od 1838 i 1959. Nasip i ispust bili su obnovljeni 1993 g. jezero napajaju četiri manja potoka, a potok Črnava koji izlazi iz jezera pritoka je Lobnice. Jezero i potok su dobili ime zbog crvnenkaste boje vode, koja je i dalje jako bistra. Voda svoju boju duguje organskim procesima koji se u njoj odvijaju. Na jezeru živi nekoliko rijetkih biljnih vrsta, te se tu skupljaju i neke rijetke životinje. Jezero se nalazi na 1197 metara nadmorske visine.


Kao što rekoh, bilo je snijega. ISO 100, f8, 1/125 @ 10mm


Dio slapića odmah ispod jezera. ISO 100, f29, 1/1.6 sec, @ 70mm.


Borić u prednjem i jezero u zadnjem planu. ISO 100, f13, 1/200 @ 10mm.


I šećer na kraju, samo Črno jezero.  HDR od 6 fotki. ISo 100, f8 @10mm.

Velj 7

Prvi puta objavljeno: ponedjeljak, listopad 20, 2008

I eto, gotovo dva puna mjeseca nakon povratka s mora, završavam ovu seriju s fotkama s godišnjeg.
Iako je prošlo tek dva mjeseca, samo su mi fotke ostale da me podjećaju na lijepe ljetne dane. Dobro, ova dva mjeseca nakon go. nisu bila tako ružna, bilo je puno lijepih toplih dana, ali nije to više to.Zar ne?

Da ne baljezgam dalje, ionako nisam baš nešto raspoložen za pisanje, prelazim odmah na fotke.

Napravljena sa srednjeformatnim filmskim aparatom. Fuji 100 asa.


Ovdje sam spojio dvije fotke u jednu. Obje su opet napravljene istim aparatom kao i fotka iznad.
Naslov ove fotke je 3:30h/Moj Bože, puno je zvijezda! Da objasnim, lijeva fotka snimana je tri i polas sata, i ono što vidite su tragovi zvijezda. Eto, toliko se zvijezde pomaknu za to doba. S desne strane je prijevod one čuvene rečenice iz 2001:Odiseja u svemiru, “Oh my God!, it’s full of stars!” Obje su fotkane na Agfu 400 asa, ekspozicija na desnoj je trajala 15 minuta.

Sa sobom sam na more ponio još jedan aparat. I ovaj je bio filmski, ali radilo se o “idiotu” s kojim je moguće fotkati do tri metra pod morem. Ovaj je čak višekratno uporabljiv! Prošle godine sam isto fotkao s nečim takvim sličnim, no nisam baš bio presretan rezultatima. Ove godine je to nešto bolje ispalo.


Biće na fotki je morski crv.


Podmorski pejzaž. Ne znam kako vama, ali meni ovo djeluje opuštajuće. Možda zato što obožavam plivati i roniti, pa me takvo stanje opušta. :)


I šećer na kraju, fotka s kojom sam najzadovoljniji. Prikazuje podmorje i nadmorje istovremeno. Imao sam sigurno desetak pokušaja da izvedem nešto ovakvo, no valovi su me najčešće osujetili u mojoj namjeri. Ali, zato je ova jedna ali vrijedna. :)

Eto, to je to s godišnjeg. Hvala vam na gledanju i komentarima. Javim se uskoro s nekim novim fotkama, s nekih novih (viših ;) ) mjesta…

« Previous Entries

Bad Behavior has blocked 59 access attempts in the last 7 days.