Kao i za 2010. napravio sam svojevrsnu top listu fotografija napravljenih u 2011. g. Protekla godina na osobnom planu bila mi je najteža u životu što se itekako reflektiralo i na fotografiju. Fotografirao sam relativno malo, često više da odem nekud razbistriti glavu nego da razmišljam o samoj fotografiji. No, kako je godina išla prema kraju bilo je nekoliko izleta koji su mi dobro došli da se nekako vratim na kolosjek, da više razmišljam o fotografiji pa i da napravim fotografiju s kojom sam zadovoljan.
Pa eto, pred vama je 10 fotografija koje ne moraju biti najbolje, već su meni najdraže zbog nekih mojih razloga. Poredane su kronološki prema datumu nastajanja.
Kako to često bude, zanimljive fotografije često nastanu relativno slučajno. Naime, ako bih se prošetao kroz četiri godine bloganja, mislim da bi na prste jedne ruke mogao nabrojiti objavljene blogove koje prikazuju divlje životinje. I to bi onda uglavnom bile ptićice koje nam se ionako vrte oko prozora, samo treba malo pažljivije gledati. No, tog lipanjskog na početku sunčanog, a kasnije i oblačnog dana imao sam jedan zanimljivi susret na daljinu, koji ovdje i vidite. Stao sam na polovici tog brijega s namjerom da napravim panoramu, kad mi je za oko zapalo nešto smeđe s druge strane udoline, možda nekih 500injak metara od mene. Kako sam na aparatu naravno imao širokokutni objektiv, brzo sam ga mjenjao na teleobjektiv koji je ovdje bio gotovo pa savršeno dug (300mm). Ispostavilo se da je to nešto smeđe mladi jelen, koji je bezbrižno brstio po vinogradu. Kako mu je glava uglavnom bila između trsova, pokušao sam fućkanjem dobiti malo njegove pozornosti. Eto uspio sam, pogledao je prema meni dovoljno dugo da nastane ova fotografija. Promatrao sam ga još nekoliko minuta, dok se nije lagano odšetao izvan mog vidokruga. Ova fotografija mi je draga zbog svega ovog što sam napisao, a i mislim da je kopozicijski zanimljiva, tanke svjetlo zelene linije izmjenjuju se sa debljim tamno zelenim i na pogodnom mjestu jedna smeđa točka interesa.
Mislim da će me mnogi moji prijatelji pogledati ispod oka (i jesu me!) ako kažem da mi je ovo najdraža fotografija nastala u 2011. Ali je! Fotka je nastala početkom srpnja, dakle, rano ljeto. Poslijepodne koje baš i nije obećavalo nekakve jako dobre fotografije, pomalo sivo nebo, posjet rijeci Dravi, na kojoj nisam apsolutno ništa zanimljivog snimio. Niti duga koja se na kratko pojavila nije mi uspjela spasiti ni jednu fotku. Srećom sam još odlučio otići do nedalekog jezera na istoj toj rijeci što se pokazalo kao pun pun pogodak. Kako se kraj dana bližio oblaci su postajali tmurniji, mirisalo je na kišu. Iza mene vatreni zalazak a ispred mene mol koji prije nisam vidio. Kako sam često na tom istom jezeru onda i otprilike znam što je gdje i kad sam ga spazio, još sa onim ribičem na jezeru znao sam kakvu fotku želim. Ovakvu! Malo duža eskpozicija, malo povoljnija konfiguracija oblaka i to je to! Dok na nebu sve viče da će oluja da treba poći kući, mirnoća vode, linije mola i ribič daleko od obale kazuju: “Smiri se. Neće još….”
Teško mi je definirati zašto mi je ova fotografija draga. Ne znam, ne mogu objasniti, jednostavno mi je. Možda zbog gužve na tom malom djeliću horizonta, koja mi je nagovještala da ljeto počinje i za mene? Naime, ova je fotografija nastala prvog dana ovogodišnjeg godišnjeg odmora na putu prema otoku na kojem ljetujem cijeli život, Malom Drveniku. Malo tople ljetne boje i evo, sviđa mi se.
Ovu mi je lakše objasniti. Malo nakon zalaska sunca, duga eskpozicija, more, oblaci, stijene. Još sad osjećam toplo more u kojem sam stajao fotkajući ovo. Ljetna fotka koja je ljetna a opet nije tipična, sviđa mi se i kompozicijski i tonalno.
Fotka nastala iste večeri kao prethodna, no s drugačijim osjećajem. Dok je prethodna mirnija, toplija, ova je pomalo prijeteča, sa stijenama koje u obliku kakve pandže dolaze do ruba kadra svojom grubom teksturom čine kontrast sa morem koje je kao mlijeko, nadopunjujući se sa oblacima na nebu. Pretvaranje u crno bijelo također ističe sve te elemente.
Fotografija nastala dan nakon što mi je more pošteno pošpricalo fotoaparat, nakon čega sam mislio da se mogu oprostiti od fotografiranja za ovo ljeto, pa i godinu. Ipak, aparat se probudio od mrtvih i uz neke nuspojave dozvolio mi fotografiranje.Nakon što sam odgledao prekrasan zalazak sunca u more, ovaj oblak pojavio se niodkud i ovako se lijepo pružio preko cijelog neba.
U Međimurju ima lijepih pejzaža. Iako je malo područja gdje se ne vide djela ljudskih ruku, ima i takvih i može se napraviti zanimljiva pejzažna fotografija. No, Lika… Lika je prekrasna. Sa svih strana okružena planinama i planinskim lancima, a u biti ravna sa “brdašcima” poput Zira koje izviruju iz ravnice. Iako smo Davorin Mance i ja išli u Liku fotografirati brdo Zir u izlasku sunca, meni je ova fotografija malog drvca i močnog Velebita najdraža od onih koje sam napravio tog dana. Sve se poklopilo, dobro svijetlo na drvcu i na velebitu, čisto plavo nebo sa oblacima koji poljeću s vrha velebita pa iznad drva, pa magla koja se u daljini valja, pa sloj zelene šume, pa neravna linija horizonta, pa snijeg… Ako budem koju fotku sebi radio u velikom formatu, ovo će sigurno biti jedna od njih…
Da, to je taj Zir. Vjerujem da ste ga svi vidjeli na ovaj ili onaj način. Ono drvo sa gornje fotke je malo lijevo od ovog kadra. Ovdje nemam što puno filozofirati, draga mi je ova fotka, opet je puna detalja, plave, zelene, bijele, žute, crvene boje, ima od svega pomalog.
Još jedna fotka nastala na izletu na Zir i još jedna u panoramskom formatu. Fotografija je nastala na jezeru 20ak km južnije od samog Zira, na jezeru kraj Gračaca. Svi uvjeti za dobivanje savršenih refleksija planina u vodi su bili tu, osim jednog. Vjetar. Vjetar se odlučio spusitti sa sjevera i mreškao je tako vodu da je refleksiju bilo jako teško dobiti. Evo, na ovoj fotografiji se ipak malo primirio, pa sam uspio dobiti ovo. Fotka mi se sviđa kompozicijski iako ima svojih mana, ali jednostavno mi je ovdje kao podsjetnik na jedan lijepi dan, i kao podsjetnik za možda neku drugu posjetu ovim krajevima.
I posljednja u ovom izboru. Dokaz da je pripema i planiranje pola posla, ali i dokaz toga da se planovi rade da bi se izjalovili.
Naime, plan je bio da se ovo drvo (koje uzgred budi rečeno fotografiram gotovo svaki put kad prođem pokraj) fotografira kod samog izlaska sunca, kad ono bude tik iznad horizonta. Ostali uvjeti su bili tu, jutarnji mraz u studenom, ja u to doba tamo, ali… Kako vidite, oblaci su imali drugačije planove.
No dobro, nije ni ovo loše ispalo. Duga ekspozicija, sunce se probija i boja oblake koje ovako jure, ono, nije loše. Ne?
I to bi bilo to. Vjerujem i nadam se da će iduća godina biti uspješnija u svakom pogledu. Cijenio bih da mi napišete komentar kako vam se svidio izvor, ima li možda koja fotka koja vam je zapela za oko? Ako je možda želite na zidu, javite se, dogovorit ćemo se!
I na kraju, želim vam zdravu i sretnu novu 2012. godinu!









































