Filip | 
09 12th, 2011| 
Ima sad već dosta da sam se vratio s mora, pa da podijelim jednu s istog.
Nikon D80 + sigma 10-20, HDR.
Nada Devic, Lidija Novak, Silvana Lucin, Kresimir Uroda liked this post
Ruj
27
I posljednji klasični blog s otoka. Idući blog bit će krcan fotkama iz prijesolnice Dalmacije, Splita. 
Ali dobro, vratimo se još malo Drveniku malom. Kako sam ljetos sa sobom odlučio ponijeti i produžne prstenove za ona fjakasta vrela popodneva, evo i tri fotkice sa velikim povećanjem.
Pa jedna popodnevna, sa plaže zvane Papalj.
Pa malo zalaznih fotkica.
Veliki brodić je to bio.
Jedan zalazak u HDRu.
Pa jedna kontrastna fotka.
I za kraj, dvije nastale u suton.
Eto, toliko. Idući put smo u Splitu!
Ruj
22
Pozdrav!
Prošli puta sam prikazao fotke nastale na početku dana. Ovaj put, fotke nastale na kraju dana. I opet sam imao sreće naći se na pravom mjestu u pravo vrijeme, opet sam imao zanimljivu situaciju na nebu. Iako ispočetka nije izgledalo tako.
Kao što vidite, nebo je izgledalo, ono, normalno. Jedna panoramica od 5 ili 6 vertikalnih za početak.
Ovakvu fotku napravio sam i prošle godine, no ove godine je nebo zanimljivije, a imam i osobu na puteljku!
No, sa zapada se ipak nešto drugo valjalo. Kao što kazuje ovaj HDR od 5 fotki.
Spustio sam se dolje do obale na južnoj strani otoka od koje sve do Italije nema ni milimetra kopna, tako da je more nemilosrdno, i na dan kad i nije nekakvo posebno nevrijeme. Ovaj katamaran taman je bio osvjetljen zrakama sunca koje su se još probijale kroz oblake.
Ovaj detalj bio mi je zanimljiv zbog ovog malog oblačića obasjanog zalazećim suncem.
Ako pažljivo pogledate iznad horizonta, vidjet ćete jednu oblačnu frontu koja se velikom brzinom približavala otoku. Nit’ je sijevalo, nit’ je padalo, ali svakako je izgledalo zanimljivo.
Vjerujem da ova panorama zornije prikazuje o kakvoj se oblačnoj fronti radi. Ja nemam pojma kako se to naziva, ali znam da je za desetak minuta prošlo iznad mene, donijelo trenutno pojačanje vjetra i malo zahlađenje, ali ništa više od toga.
Crno more?
Jedna dugo, ali stvarno dugoekspozicijska.
Još jedna oblačno vodenasta.
I kako je fronta otišla, tako se nebo počelo pomalo vedriti, opet je dobilo narančaste nijanse sutona.
I to je to! Hvala na posjeti, i nemojte se sramiti napisati koji komentar ispod, a slobodno i podijelite ovaj blog sa vašim prijateljima pomoću alatke ispod.
Tra
24
Čudan naslov, znam. Dakle, ovaj zapis je bitan po tome što:
Po prvi put nakon dugo vremena objavljujem fotke u istom mjesecu u kojem su napravljene!
Juu – huu!
Pa dalje, bacite pogled na fotku ispod.
Pitate se zašto sam sad stavio ovu tako običnu i nebitnu fotku? Pogledajte malo bliže i još malo niže.
2000! Dvije tisuće kilometara u godinu dana. Na biciklu! Znam da ima onih koji rade i pet puta toliko, ali znam da ima i onih koji u cijelom životu nisu napravili toliko km. Na biciklu! 
Proljeće je, dani su topliji i duži, i veselim se novim izletima biciklom.
E sad, nakon ove dvije obljetnice, da pokažem fotke koje sam napravio taj dan kad sam prešao i 2000ti kilometar. Kao i obično, odvezao sam se do obližnje Drave tj. jezera kod Gornjeg Kuršanca. S obzirom da je dan bio vedar i puhao je dosta jaki vjetar, odlučio sam se poigrati s ekstremno dugim ekpozicijama koristeći 10x filter koji drastično smanjuje količinu svjetla koja prolazi kroz njega.
Ovu sam napravio prvu, nazvao bi je jednostavno “Na rubu”. Ono što duga ekspozicija na fotki donosi je još jedna dimenzija. Vrijeme. Voda se pretvorila u mlijeko, a nebo je mekano od oblaka koji su napravili svoj put kroz kadar, kroz nekih 15ak sekundi koliko je nastajala ova fotka.
Ovu sam nazvao “Stube u vječnost”.
Ovu sam nazvao “Napušten”. Mnogima je ova fotka zapela za oko, i meni je draga. Ovo nije duga ekpozicija, već spajanje nekoliko fotografija u jednu.
I sad se možda već pitate, pisao je o tri puta prvu put, gdje je treći?!
Evo ga!
Fotka s kojom sam po prvi put pobjedio na klubskom natjecanju za fotku tjedna! Opet, jedan poetsko patetičan naslov: “U vječnosti ostavljen”. Taj dan napravio sam dosta fotografija s kojima sam zadovoljan. Nakon dugo vremena. Eto, toliko za danas, idući put, vjerojatno nešto potpuno drugačije!
Tra
14
I evo mene u ožujku! Današnji zapis će biti o jednom za mene nesvakidašenjm nedjeljnom jutru.
Naime, svi koji me znaju, znaju da volim dugo spavati. Kako u tjednu radi posla ustajem malo poslije pet, vikendom se rijetko dižem prije 9. I sad vi mene pitate, dobro, čemu ovo blebetanje o dizanju i spavanju?
Evo, ovome:
O svitanju na rijeci. Te nedjelje je još bilo nešto snijega, nije se do kraja otopio, ali je dan bio ugodan. Niti samo jutro nije bilo prehladno, ali ovaj trenutak svitanja… Lijepo je to, jako lijepo grije ranojutarnje sunce, a boje i energiju koju daje… Kad kod sam doživio izlazak sunca, uvijek sam se odlično osjećao u tom trenutku. Svaki put je to jedan lijep, skoro pa neponovljiv trenutak. Trenutak kad dan konačno krene, a noć konačno ode. A možće se i kakva zanimljiva fotkica napraviti. Usput, ovakve zrake sunca u fotoaparatu možete dobiti samo ujutro, navečer je sunce samo velika vatrena lopta koja nas pozdravlja, i želi nam laku noć.
Evo, ovo je samo minuticu, dvije prije samog izlaska, lijepe vatrene boje u kontrastu sa još uvijek hladnom riječnom vodom.
Trebao bi reći da sam na taj izletić na rijeku Dravu (pa se izletić pretvorio u izlet po Međimurju) išao s kolegama iz Fotokluba Čakovec, a zato da jednog odličnog pejzažnog fotografa, Krunoslava Lisca malo provezemo po Međimurju da vidi i ovaj kraj lijepe naše. S Krunom smo se povezali preko Fotokluba Zagreb, čiji je on član a njegovu smo izložbu ugostili ovdje u Čakovcu, krajem prošle godine.
Kako na rijeci nije bilo magle kojoj smo se nadali, relativno brzo smo produžili dalje. Put nas je vodio do Preloga, do njihove marine gdje sam zabilježio sljedeću fotku:
Toplo i hladno. Suce grije, ali snijeg se tada još nije dao. Danas ga hvala Bogu nema.
Čamac jutarnjim suncem obasjan.
Nakon šetnje po Marini, produžili smo do Mure, do Podturena. Ni to mjesto se nije pokazalo nešto posebno u to doba dana (već je bilo oko 9 sati), pa smo se samo prošetali, i produžili do gornjeg dijela Međimurja, do Štrigove. Za one koji znaju, otišli smo gore do Robadja gdje sam napravio ovu fotku:
Pada mi ona na pamet: “Na malome brijegu, usred vinograda”. Ako se pitate gdje su ti vinogradi, svugdje osim na fotki. I lijevo, i desno i iza mene. Eto, toliko za ovaj put, hvala na posjeti i do čitanja!
