Filip | 
01 15th, 2011| 
Ono što sam o infracrvenoj fotografiji čitao na forumima je da se fotkanje izvan toplog dijela godine ne isplati. O, kako sam se iznenadio kad sam na kraju prošlogodišnje jeseni shvatio da to nije baš tako. Bila je to prva subota studenog mjeseca 2010. Vremenska prognoza je najavljivala magleno jutro, i tako sam ja odlučio otići na rub grada do predjela nazvanog “Globetka” da ulovim pokoji magleni motiv, i najbitnije potrošim filmove koji su mi već neko vrijeme stajali u raznim apratima. O njima nekom drugom prigodom, danas ću pokazati samo fotke nastale digitalijom.
Dakle, prvo dvije maglene fotke.
U boji se na ovoj fotki magla jasnije ističe, no nekako mi je fotka bila blijeda, pa sam se odlučio za ovakvu crno bijelu obradu, da naglasim sve linije drveća i da još uvijek zeleno rastlinje bude nešto svijetlije
nego što je bilo, baš zato da se drveće još jače ističe.
Na ovoj pak sam se ipak odlučio ostaviti boju, odgovarala mi je ova pomalo isprana boja koju je magla pravila. Naime, sunce je već bilo relativno visoko, ali je magle još bilo pa je svjetlost sunca koja je dolazial iza mojih leđa još uvijek ponešto prigušena.
I tako, kad sam došao do jednog mjesta nekoliko stotina metara dalje od gornje fotke sunce je već dobrano izašlo, magla se razišla a ja sam kopajući po ruksaku pronašao IC filter kojeg sam slučajno ponio. Pa rekoh, gle, sunce tako lijepo grije, zašto ne bi provjerio što ću dobiti? Na moje iznanađenje, a da ne pričam o veselju itekako se imalo što dobiti u IC spektru. Pa evo, slijedi nekoliko fotki koje su mi se svidjele.
Ono što mi se sviđa kod IC fotografije je da kad fotka nastane (kod digitalnog medija), tek onda imate pred sobom bojanku koja ima samo linije ucrtane, sve ostalo ovisi o vašoj volji, želji i trenutnoj inspiraciji. Na ovoj fotki sam se odlučio na plavo bijelo žutu kombinaciju, nakako mi je najviše odgovaralo.
Ovdje pak sam ostavio žuto zeleno plavu obradu. Želeći prikazati kako se promjenom onoga što smatramo normalnim (u ovom kontekstu normalnim bojama) lako može svakodnevni kadar učiti drugačijim, možda i zanimljvijim.
S ovom fotkom sam išao protiv struje, uglavnom nije nalazila previše pozitivne kritike, no meni nekako odgovara. Zašto, ne znam, ne mogu objasniti. Mislim da je za to kriv moj duh lutalice koji kad u stvarnosti vidi ovakav prizor, uvijek poželi krenuti između drveća, da vidim što je tamo iza.
Za razliku od prethodne, ovu se fotka mnogima svidjela. I meni. 
Markantno drvo koje znam i imam u podsvjesti već dosta vremena, no tek je infracrveni spektar boja dozvoilo da ga prikažem zanimljivog kakvo je.
I šećer na kraju, jedna vrba koja u stvarnosti uopće ne izgleda nešto posebno zanimljivo, no ovako u jednom poluzimskom prikazu, sa zanimljivim rasporedom grana.
Rado bi čuo i vaše mišljenje o IC fotkama, jel vam se sviđa ovakav, drugačiji pogled na naš svijet?
Eto, toliko. Idući put zima!
