Ljeto je, vruće je ovdje kod nas, prognoze nam najavljuju tjedan obaranja rekordno visokih temperatura, vratio sam se s mora i stvarno mi treba osvježenje. Pa evo, jedna toplo hladna, zimska fotka.
Nikon D80+Sigma10-20@10mm, f9, 2.5sec, ISO 100
Odlučio sam sumirati svoju fotografsku 2010. Godinu zanimljivih događaja i fotografija. Od svakog mjeseca odabrao sam po jednu fotografiju koja je meni po nečemu najznačajnija. Pa krenimo.
Godina je počela pomalo nekovencionalno, barem što se vremena tiče. U novogodišnjoj noći padala je kiša, dani koji su slijedili bili su neoubičajeno topli. Tako sam 3. siječnja biciklom došao do ovog mjesta na rijeci Muri, na kojem sam koristeći dugu ekspoziciju zabilježio ovaj trojac. Uz još dodatne obrade, fotka je ispala baš onako kako mi je odgovaralo.
Svašta sam fotografirao u veljači, ali ova fotografija mi je nekako najdraža. Opet koristeći dugu ekspoziciju, uz pomoć vjetra, prikazao sam vrijeme na fotografiji, mediju koji bi trebao zamrzavati trenutke. Ja dapače, volim prikazati prolazak vremena na fotografiji poput ove.
Ožujak je konačno donio kraj duge zime. Iako prve tri fotke to ne prikazuju, nekoliko dana nakon što sam fotografirao “Trojac na Muri”, pao je snijeg koji se topio, pa je pao novi, pa se topio, pa je pao novi, i tako sve do polovice ožujka. Sjećam se da mi je više bilo dovoljno snijega, da sam žudio za proljećem. Ova fotografija izlaska na rijeci Dravi mi je draga zbog toga što se i sad sjećam kako sam isčekivao da se pojavi, razmišljajući hoću li naći zanimljiv kadar. Mislim da sam uspio.
“U vječnosti ostavljen”. Fotografija koja je možda najzapaženija moja fotka, i to ne samo ove godine. Možda arhetipski primjer duge ekspozicije u fotografiji, no bitnije od toga, fotografija koja je pomogla nekome. Naime, krajem prošle godine na facebooku je udruga kadar 36 organizirala humanitarnu aukciju fotografija za bolesno dijete. Odlučio sam se uključiti i poslati ovu fotografiju ni sam ne znajući što očekivati. Ono čega sam se bojao da nitko neće željeti ponuditi početnu cijenu od 200 kuna za ovu fotografiju. Na kraju mjeseca fotografija je postigla znatno višu cijenu od početne, što je meni kao autoru donijelo dvostruko zadovoljstvo. Naravno, prvo ono egoistično, činjenica da je svakih nekoliko dana netko ponudio novu, višu cijenu, ali kad je sve završilo, osjećaj da je svota koju je fotografija postigla bolesnom djetetu donijela dovoljno novaca za više mjesečnu terapiju, to je ono što me ispunilo srećom. Jer, čvrsto vjerujem da se dobro dobrim vraća.
U svibnju sam stvarno puno fotografirao. No, ova “Cvijetna pizza”, nekako mi je najdojmljivija fotografija. Fotografija je vesela, bogata detaljima, bojama, baš onakva kakav je bio i izlet u susjednu Mađarsku kod kolega, pa sad mogu reći i prijatelja iz fotokluba Nagykanizse. A mogu i bahato reći da čim sam zakoračio u dvorište ovog ogromnog dvorca u gradu Keszthely-u, da je ovo kadar kojeg sam vidio sa nekih stotinjak metara. Dakle, dođoh, vidjeh, pofotkah! 
Još sad me svrbe noge, kako su me komarci izgrizli za vrijeme dok je ova fotka nastajala. Ovo je jedan trenutak kad ste jednostavno na pravom mjestu u pravo vrijeme. Cijelo to popodne valjale su se nekakve proljetno ljetne olujice iznad mog kraja, bolje reći iznad kraja uz rijeku Muru. Opet sam koristio dugu ekspoziciju da prikažem kretnje olujnih oblaka, pomicanje klasja na onom vjetru koji prethodi ljetnom pljusku, a nadam se da se vide i zrake sunca koje se samo nekoliko kilometara zapadnije probijale između oblaka. One sekunde kad je završila ekspozicija, počele su padati prve kapi onoga što će biti kratkotrajni pljusak. Bio je to lijep dan.
Ovu fotografiju nisam često prikazivao, no volim ju zbog toga što me podsjeća na bajke. Da znam crtati, ovako nekako bi izgledlo seoce sa crkvicom na vrh brda i svim ostalim što već u bajkama ide. Iako tehnički fotka i nije najsretnija, volim je zbog trenutka, zbog boja i zbog kadra. Trebam reći da je tog dana svjetlo fotografski bilo loše, da je često bilo sivo, tj. da se sunce i nije baš vidjelo kroz sive razvučene oblake, a meni se na vrh brijega na kojeg sam se jedva popeo biciklom ukazalo ovo; da se sunce baš za mene prosulo na ovaj brežuljak. Samo se zbog toga isplatio sav taj trud.
Biti na našem plavom Jadranu, ljepota je sama za sebe. Vidjeti mjesto i imati kadar u glavi i prije nego što napravite fotku, još je ljepše. Dići se u rano ljetno jutro, praskozorje bolje reći, dočekati izlazak sunca, vidjeti da ono što ste zamislil dan prije imate na vašoj kartici… Vidjeti kako vam se iza leđa valjalju tamni oblaci koji vam ponude još fotografskih prilika, vidjeti duge, ma sve što jednom fotografu treba. I sve to napraviti u rasponu od 50ak minuta i otići ponovo spavati slušajući kako debele kapi ljetnog pljuska bubnjaju po krovu. Neprocjenjivo, je li?
Ova fotografija svakako odskače od svega onoga što inače radim. Opet su se Mađarska i prijatelji iz iste pokazali kao dobitna kombinacija. Razrušena vojarna, nekoliko rekvizita, lijepa djevojka i eto. Fotka je ovdje. Tehnički je dakako mogla biti bolja, ali za nekog kome je najbitnija oprema ultraširoki objektiv, stativ i set filtera, ovo je dobra fotka. Tim više što sam uspio napraviti nešto potpuno drugačije od svih drugih fotografa koji su tamo bili, a ideja mi je pala na samom mjestu.
Opet jedna ranojutarnja, opet na rijeci Dravi. I opet prikazivanje protoka vremena na fotografiji. Ova je fotografija upala u dosta oka, dobio sam dosta pohvala za nju, iako ne mogu reći da sam ju vizalizirao prije nego što je nastala. Znao sam da će ova krivulja obale dati zanimljiv izgled, no ovi oblaci koji svi redom izgledaju kao da su upalili warp pogon, oni su ono što ovu fotku za mene čine posebnom.
Ovo je zadnja fotka, tj. ovo je zadnja foto šetnja koju sam napravio prije nego što su mi se neke stvari u životu značajno promjenile, ne na dobro nažalost. No, ono što je počelo kao fotkanje magle u rano jutro studenog mjeseca, pretvorilo se u fotografiranje u infracrvenom spektru, koji ponekad i banalne kadrove čini puno zanimljivijima. Ovo drvo, njega sam zapazio prije… pa sigurno prije 5 godina, no nikako mi se nije činilo na dobroj poziciji da ga fotografiram na klasični način. No, fotografirajući u IC sprektru, dobio sam nešto sasvim novo, drugačije. I tako je ova fotka postala Miss Studeni.
Hm… Trojac na početku, trojac na kraju? Što to govori? I nisam to namjerno napravio, tek nakon što sam se nekoliko puta prošetao po ovom zapisu skužio sam to. Čime je ova fotka zaslužila biti najbolja? Ne znam, jednostavno volim ovakve fotografije, široke, boja zalaska, lijepih oblaka, relfeksija na vodi. Eto, lijepa mi je.
I tako, stala godina u 12 fotki… Cijenio bih ako bi i Vi dragi posjetitelju, napisali koju riječ o ovim fotkama. Sviđaju li vam se? Mislite da su zaslužile biti najboljima? Ne sviđaju vam se? Svejedno, napišite mi koji komentar, bit ću jako zahvalan.
Prvi puta objavljeno: ponedjeljak, listopad 12, 2009
Eto, već i sedmog nastavka ljetnih fotki. Konačno na red opet došla digitalija.Moj vjerni D80 koji eto, uskoro slavi drugi rođendan.
Krećem sa malo noćno-večernjima.
Malo prije plavog sata.
Prednji plan je obasjan uličnom rasvjetom.
Na ovoj je aparat svakakvih boja polovio pa sam ovu prebacio u CB.
Večernja. Malo mi pobježe fokus sa puževa, ali dobro, desi se.
Na zapadu, na zapaaduuu.
Alternativni izvor energije.
I posljednja danas, hladno more i topli mjesec.
Prvi puta objavljeno: subota, studeni 29, 2008
Ajmo na planine! Ili ti ga kako sam opet osvojio! jedan vrh.
I jedini za sad. Nešto mi je brzo prošlo vrijeme od zadnjeg zapisa, pa rekoh, vrijeme je za novi.
Nedavno je nekolicina nas iz fotokluba Čakovec odlučila krenuti na nekakv izletić, ali tu, nekud blizu. I kud ćeš dalje nego do planine koju većina međimuraca jako dobro vidi iz svog dvorišta. Meni je to bio prvi posjet planini, i ostala mi je u lijepom sjećanju. Za vas koji ste bili gore, mi smo na vrh išli preko Konja, a spustili smo se preko Mrzljaka. Uspon je bio fotografski zanimljiviji zbog bukove šume koja je puno fotogeničnija nego ona crnogorica na Mrzljaku.
Nooooo, dobro. Uzdahne moja malenkost i krene pisati idući pasus. Dakle, tako smo se mi lijepo dokotrljali do Ivanca, tj. Prigorca. Ostavili smo Čakovec u magluštini, i došli do Prigorca koji je bio taman iznad magle i bio je suncem okupan. Na nebu ni oblačka (što je loše za fotkanje) i puhao je dosta jaki sjeverac. I tako se mi iskrcasmo na parkingu na kraju Prigorca (koji je također zanimljiv za fotkanje), pogledamo lijevo, pogledamo desno, pogledamo gore, i vidimo vrh!
Ne izgleda tako daleko i visoko. Barem ne na 300mm. ISO 100, f8, 1/400.
Kao što rekoh meni je ovo bilo prvo takvo penjanje i stvarno nisam imao predodžbu u što se upuštam. Još jedan pogled prema dole, prije nego što zađemo u šumu i krenemo prema Konju:
Ispod nas Prigorac, u daljini magla. ISO 100, f8, 1/200 @10mm.
I fino uletismo u šumu (još je nešto lišća bilo, bar ovdje niže, na vrhu nije bilo tako) koja otprilike izgleda ovako: Velika uzbrdica, sve crveno od jesenskog lišća, visoke bukve, i to je to. Nogu pred nogu, korak po korak hajmo mi gore.
ISO 100, f8, 1/25 @10mm.
Evo, sad ste i na internetu! Zadovoljni? Sad cijeli svijet vidi kako ste rezbarili ovo drvo!:-/ No, dobro. Meni je fotka malo zanimljiva zbog toga.
ISO 100, f8, 1/100 @10mm.
I tako se penjete, penjete, penjete i dođete do ovog drva. Onaj vrh u daljini lijevo od drva je Ivanščica, a desno između ona dva je Konj. Konj je isto jedan vrh.
ISO 100, f8, 1/100 @10mm.
Još malo se penjete, i tada! Sad ste na Konju!
ISO 100, f8, 1/200 @10mm.
Sad vam je i jasno zašto se zove Konj, sam vrh je kao leđa konja, duguljast i uzak. U daljini se vidi vrh Ivanšćice visok 1061metar i TV toranj.
idućih par fotki je sa Konja u daljinu.
ISO 100, f10, 1/400 @70mm.
ISo 100, f9, 1/400 @300mm.
I za kraj, panorama Konja, 10ak vertikalnih na 10mm.
Prvi puta objavljeno: utorak, rujan 23, 2008
Nastavljam sa fotkama s godišnjeg. Za one kojima se ne da skrolati do dole, trajao je punih 21 dan!!! ) Danas sam slušao na radiju, na prvom, emisiju po vašem izboru. Znate kak ide špica, para tam, tam, tam, tam, para tam, tam, tam, tam. Para ta, ta ta da ta, ta ra rararara ra… Ono, svira na trubi ili nečem takvom. Uglavnom, danas su puštali The mamas & the papas. Pa mi sad non stop po glavi ide onaj stih, “california dreaming, on such a winters day”…
No, evo, pustite si ju u podlozi, bit će vam jasno.
Eh.. ne da jobito više, pa nema ni pjesme. 
Dobro, nakon ovog muzičkog uvoda, idem na fotke.
Ova je nastala iste večeri, na istoj plaži kao i one iz prošlog unosa.
ISO 100, f8, 1/2sec, 10mm
Sjećam se da je te večeri Hajduk igrao protiv onih španjolaca. S obzirom da sa fotke poput ove ispod treba malo više vremena, ležao sam na toplom kamenenu, gledao u zvijezde i slušao Edu Pezzi-a kako priča o svemu i svačemu, a povremeno i o nogometu.
ISO 100, f6.3, 579.4 sekunde, 11mm.
Kad sam fotkao ovu, tekma je odavno završila, Robert Mareković je puštao neke Elvisove ploče koje nismo toliko često slušali. Taman je blizu bila godišnjica kraljeve smrti…
ISO 100, f 5.6 1010 sekundi, 10mm.
I onda sam otišao spavat! No, bitnije je da sam se idući dan konačno dočekao oblaka! Ali ovih pravih, skoro pa olujnih! Za svakog fotografa koji fotka pejzaže (poput mene! 
) ovo je bio savršen dan za fotkanje. No dobro, ne toliko dan koliko podne, ali svejedno. Vjetar je puhao, oblaci jurili, more jurišalo na stijene, raj! Otišao sam na južnu stranu otoka, onu koja je najizloženija otvorenom moru. Gledao sam, i divio se snazi mora što polagano dan za danom lomi stijene. Zamišljao sam kako je to negdje zimi kad se pravi valovi nošeni pravim vjetrom krenu lomiti o stijene, kad su se ovi relativno mali valovi s umjerenim vjetrom ovako obrušavali na stijene. Onima koji žive uz more je nešto takvo sasvim normalno, no meni kontinentalcu je to i dalje fascinantno. No, znam da ne bi želio biti na tom istom mjestu kad more stvarno krene. No, dosta sam baljezgao, evo još dvije fotke.
Za vas koji fotografiju samo konzumirate, moram napomenuti da sam ovom valu bio puno bliže nego
što to na ovoj fotki izgleda. Malo je falilo da me zalije. No, dobro, ja se ne bi žalio, ali fotiću
mi to baš i ne bi bilo drago.
ISO 100, f8, 1/25 sec, 10mm.
Evo zadnje za danas. Ovu sam HDRao malo. Iz jednog RAWa.
ISO 100, f22, 6 sekundi, 10mm.
Bad Behavior has blocked 59 access attempts in the last 7 days.
Filip | 
08 21st, 2011| 
