Filip Lučin

Iako je ploveći, možda stvarno izgleda kao lebdeći, ova brodica. Fotografirana nedavno na jezeru nedaleko,  u pravoj kombinaciji sunca, magle i oblaka. Ah, pa zašto takvi uvjeti vladaju samo ujutro?! Vapim i vičem, zašto popodne nema savršenih uvjeta za fotkanje, zašto me prokletstvo ranojutarnjeg ustajanja prati i ovdje?

Vjerojatno zato jer (ipak) nema kruha bez motike, jer čovjek cijeni ono što je dobio tek nakon što se i namučio zbog toga. Jer vele Englezi, kako došlo tako o’šlo, easy come – easy go. Ono što čovjek stekne olako, preko noći, sklon je isto tako ispustiti, kroz prste, preko noći. Naprotiv, ono što je plod muke itekako razmisli hoće li samo tako ispustiti iz šake.

Iako je malo nategnuto uspoređivanje ovog propuštanja kroz šake i fotografije, ipak u ovoj pejzažnoj fotografiji kojom se pokušavam baviti rano jutro nudi određene stvari kojih nema u ostatku dana. Koje? Pa recimo, dizanje u gluho doba noći i prije nego što se na istoku uopće počne plaviti nebo, pa onda jutarnja hladnoća, pa…. Aha, trebao sam pisati o prednostima.

Magija početka novog dana. Definintivno je to nešto posebno. Ne, nije isto kad se ima vremena dočekati ga negdje na zanimljivom mjestu koliko god hladno ili vruće bilo, ili dok u žurbi na posao, školu ili gdje god primjetimo izlazak sunca. Kad smo u žurbi, obično primjetimo da je sunce izašlo i to je to, obaveze naprave svoje. Reći, evo ga, novi dan je preda mnom, sunce je ovdje, kreće novi krug života. To je ona magija. Ako ste još i na pravom mjestu u vlastiotom miru još i bolje. Rano jutro nudi nama koji živimo u gradovima (koliko god mali ili veliki bili) neuobičajenu tišinu, u kojoj imamo mogućnost čuti život oko nas. Ptice, ostale životinje, vjetar. Ako smo na dobrom mjestu ima šanse vidjeti kakvu srnu, zeca, čuti sokola, sjenice, djetlića, što god…

Pa doći na obalu jezera i uživati u spokoju plave jedrilice, dok iznad nas sunce pokušava razbiti maglu, ugrijati nas i prirodu nakon smrnutog hladnog svitanja.  Jutarnje svjetlo i jutarnji uvjeti i najobičniju grabu punu mutne  vode sa najobičnijom plexi jedrilicom pretvaraju u trenutak za kontempliranje i pamćenje, u scenu iz neke druge priče.

Eto, lebdim polagano, uživam, isplati se dignuti rano. Jel’da?

Podijelite ovo / Share this

Ne sjećam se da li sam ovdje pisao, ali nedavno sam kupio produžne prstenove da bi za male pare mogao raditi relativno velika povećanja, tj. makro fotke. Kupio sam neke kineske (kao da nisu su svi kineski ) za malo para, ali bez ikakve elektronike. Što znači da nema potvrde fokusa (bitna stvar) i da se ručno mora fokusirati. Kad vam je polje dubinske oštrine veliko oko 2mm onda to može biti zeznuto. No, zato je čovjek sretniji kad mu ono što je zamislio ispadne dobro.

Sve ove fotke sam radio u stanu, dakle u kontroliranim uvjetima, naravno sa stativa. Pa evo, nekoliko proljetnih cvijetnih fotkica:

Šljiva.

Mamin cvijet kojem ne znam ime.

Nekakav drač, neuglednih cvjetova.

Isti drač, u drugom kadru.

Pužu mužu, pusti roge van.

Maslačak u nežutom izdanju.

I dvije fotke koje nisu makro, nego onako, sa teleobjektivom:

Kolega Dadek ovo je nazvao haiku-om.
Dosta cvjetova za jedno vrijeme. Za vas koji ste češće na ovom blogu, možda ste primjetili sitne promjene. Naime, od ovog zapisa blog je voše jezičan, što će reći da sam dodao i engleske prijevode. Z apočetak samo ovog bloga. Tako, ako imate nekog prijatelja/icu koji ne govori hrvtski, sad mu konačno bez grižnje savjesti možete preporučiti moj blog.

Idući zapis, sa koncerta! Do gledanja!

Podijelite ovo / Share this

Prvi puta objavljeno: subota, siječanj 9, 2010

Kao što sam i napisao u prethodnom blogu, posjetili smo i galeriju Lang. Nažalost, zaboravio sam koja je izložba bila izvješena, no svima nam je drago bilo što smo je posjetili.

Pa evo, dvije fotke iz galerije.

Read the rest of this entry »

Podijelite ovo / Share this

Prvi puta objavljeno: nedjelja, prosinac 13, 2009

Za početak nekoliko ufotaka sa (tada) još zelenih bregova međimurskih.

I još dva kadra dvorca Maruševac.

Panorama od 5 fotki, ako se dobro sjećam…

Podijelite ovo / Share this

Prvi puta objavljeno: nedjelja, lipanj 7, 2009

Pa evo i nastavka sa izleta na Zrmanju. Nakon ustave, nastavili smo prema ne tako dalekom vrelu, malo uz rijeku, pa malo uz brdo, pa malo niz brdo i tako to.

Iza ovog brda a ispod onog iza je vrelo.

Cvijetići na brdu.

Još malo pejzaža.

Samo vrelo Zrmanje, voda fina i hladna.

Vodeni detalj.

Brdo na stijeni, brdo na nebu.

Tamo dolje, ispod onog brda, tamo je vrelo.

Nakon Zrmanje, odlučili smo posjetiti i nedaleko vrelo rijeke Une. No, nažalost, dostigao nas je pljusak pa nismo
baš nešto fotki mogli napraviti. Inače, samo vrelo Une je prkrasno, lako dostupno, moja preporuka.

Do ovog slapa možete autom, tu je i mlin. Dalje je nekih 15ak minuta pješke do vrela.

Ako pažljivije pogledate, vidjet ćete debele kapi kiše koje udaraju o površinu. Dame i gospodo, vrelo Une!

I tako krenusmo prema kući, pljusak je prošao, nebo se pomalo počelo čistiti od tmurnih oblaka i omogućilo zanimljive kadrove.

Negdje u Lici.

Nečete nikad pogoditi, ali i ovo je negdje u Lici!

I ovo,  i ovo.

I jedna za kraj. Kraj dana i kraj reportaže. Hvala vam svima na komentarima, i pozdrav do novog čitanja!

I evo karte sa lokacijama vrela Zrmanje i Une.
[mappress]

Podijelite ovo / Share this