Pro 30
2011 g. u 10 fotografija.
icon1 Filip | icon2 Fotke | icon4 12 30th, 2011| icon32 Comments »

Kao i za 2010. napravio sam svojevrsnu top listu fotografija napravljenih u 2011. g. Protekla godina na osobnom planu bila mi je najteža u životu  što se itekako reflektiralo i na fotografiju. Fotografirao sam relativno malo, često više da odem nekud razbistriti glavu nego da razmišljam o samoj fotografiji. No, kako je godina išla prema kraju bilo je nekoliko izleta koji su mi dobro došli da se nekako vratim na kolosjek, da više razmišljam o fotografiji pa i da napravim fotografiju s kojom sam zadovoljan.

Pa eto, pred vama je 10 fotografija koje ne moraju biti najbolje, već su meni najdraže zbog nekih mojih razloga. Poredane su kronološki prema datumu nastajanja.

Jelenko – lipanj

Kako to često bude, zanimljive fotografije često nastanu relativno slučajno. Naime, ako bih se prošetao kroz četiri godine bloganja, mislim da bi na prste jedne ruke mogao nabrojiti objavljene blogove koje prikazuju divlje životinje. I to bi onda uglavnom bile ptićice koje nam se ionako vrte oko prozora, samo treba malo pažljivije gledati. No, tog lipanjskog na početku sunčanog, a kasnije i oblačnog dana imao sam jedan zanimljivi susret na daljinu, koji ovdje i vidite. Stao sam na polovici tog brijega s namjerom da napravim panoramu, kad mi je za oko zapalo nešto smeđe s druge strane udoline, možda nekih 500injak metara od mene. Kako sam na aparatu naravno imao širokokutni objektiv, brzo sam ga mjenjao na teleobjektiv koji je ovdje bio gotovo pa savršeno dug (300mm).  Ispostavilo se da je to nešto smeđe mladi jelen, koji je bezbrižno brstio po vinogradu. Kako mu je glava uglavnom bila između trsova, pokušao sam fućkanjem dobiti malo njegove pozornosti. Eto uspio sam, pogledao je prema meni dovoljno dugo da nastane ova fotografija. Promatrao sam ga još nekoliko minuta, dok se nije lagano odšetao izvan mog vidokruga. Ova fotografija mi je draga zbog svega ovog što sam napisao, a i mislim da je kopozicijski zanimljiva, tanke svjetlo zelene linije izmjenjuju se sa debljim tamno zelenim i na pogodnom mjestu jedna smeđa točka interesa.

Kvadrat mirnoće – srpanj

Mislim da će me mnogi moji prijatelji pogledati ispod oka (i jesu me!) ako kažem da mi je ovo najdraža fotografija nastala u 2011. Ali je! Fotka je nastala početkom srpnja, dakle, rano ljeto.  Poslijepodne koje baš i nije obećavalo nekakve jako dobre fotografije, pomalo sivo nebo, posjet rijeci Dravi, na kojoj nisam apsolutno ništa zanimljivog snimio. Niti duga koja se na kratko pojavila nije mi uspjela spasiti ni jednu fotku. Srećom sam još odlučio otići do nedalekog jezera na istoj toj rijeci što se pokazalo kao pun pun pogodak. Kako se kraj dana bližio oblaci su postajali tmurniji, mirisalo je na kišu. Iza mene vatreni zalazak a ispred mene mol koji prije nisam vidio. Kako sam često na tom istom jezeru onda i otprilike znam što je gdje i kad sam ga spazio, još sa onim ribičem na jezeru znao sam kakvu fotku želim. Ovakvu! Malo duža eskpozicija, malo povoljnija konfiguracija oblaka i to je to! Dok na nebu sve viče da će oluja da treba poći kući, mirnoća vode, linije mola i ribič daleko od obale kazuju: “Smiri se. Neće još….”

Narančasta utrka – kolovoz

Teško mi je definirati zašto mi je ova fotografija draga. Ne znam, ne mogu objasniti, jednostavno mi je. Možda zbog gužve na tom malom djeliću horizonta, koja mi je nagovještala da ljeto počinje i za mene? Naime, ova je fotografija nastala prvog dana ovogodišnjeg godišnjeg odmora na putu prema otoku na kojem ljetujem cijeli život, Malom Drveniku. Malo tople ljetne boje i evo, sviđa mi se. :)

Na jug – kolovoz

Ovu mi je lakše objasniti. Malo nakon zalaska sunca, duga eskpozicija, more, oblaci, stijene. Još sad osjećam toplo more u kojem sam stajao fotkajući ovo. Ljetna fotka koja je ljetna a opet nije tipična, sviđa mi se i kompozicijski i tonalno.

Pandža – kolovoz

Fotka nastala iste večeri kao prethodna, no s drugačijim osjećajem. Dok je prethodna mirnija, toplija, ova je pomalo prijeteča, sa stijenama koje u obliku kakve pandže dolaze do ruba kadra svojom grubom teksturom čine kontrast sa morem koje je kao mlijeko, nadopunjujući se sa oblacima na nebu. Pretvaranje u crno bijelo također ističe sve te elemente.

Božji prst? – kolovoz

Fotografija nastala dan nakon što mi je more pošteno pošpricalo fotoaparat, nakon čega sam mislio da se mogu oprostiti od fotografiranja za ovo ljeto, pa i godinu. Ipak, aparat se probudio od mrtvih i uz neke nuspojave dozvolio mi fotografiranje.Nakon što sam odgledao prekrasan zalazak sunca u more, ovaj oblak pojavio se niodkud i ovako se lijepo pružio preko cijelog neba.

Drvo i Velebit – Listopad

U Međimurju ima lijepih pejzaža. Iako je malo područja gdje se ne vide djela ljudskih ruku, ima i takvih i može se napraviti zanimljiva pejzažna fotografija. No, Lika… Lika je prekrasna.  Sa svih strana okružena planinama i planinskim lancima, a u biti ravna sa “brdašcima” poput Zira koje izviruju iz ravnice. Iako smo Davorin Mance i ja išli u Liku fotografirati brdo Zir u izlasku sunca, meni je ova fotografija malog drvca i močnog Velebita najdraža od onih koje sam napravio tog dana. Sve se poklopilo, dobro svijetlo na drvcu i na velebitu, čisto plavo nebo sa oblacima koji poljeću s vrha velebita pa iznad drva, pa magla koja se u daljini valja, pa sloj zelene šume, pa neravna linija horizonta, pa snijeg…  Ako budem koju fotku sebi radio u velikom formatu, ovo će sigurno biti jedna od njih…

Velebit i Zir – Listopad

Da, to je taj Zir. Vjerujem da ste ga svi vidjeli na ovaj ili onaj način. Ono drvo sa gornje fotke je malo lijevo od ovog kadra. Ovdje nemam što puno filozofirati, draga mi je ova fotka, opet je puna detalja, plave, zelene, bijele, žute, crvene boje, ima od svega pomalog.

Trokuti i planine – Listopad

Još jedna fotka nastala na izletu na Zir i još jedna u panoramskom formatu. Fotografija je nastala na jezeru 20ak km južnije od samog Zira, na jezeru kraj Gračaca. Svi uvjeti za dobivanje savršenih refleksija planina u vodi su bili tu, osim jednog. Vjetar. Vjetar se odlučio spusitti sa sjevera i mreškao je tako vodu da je refleksiju bilo jako teško dobiti. Evo, na ovoj fotografiji se ipak malo primirio, pa sam uspio dobiti ovo. Fotka mi se sviđa kompozicijski iako ima svojih mana, ali jednostavno mi je ovdje kao podsjetnik na jedan lijepi dan, i kao podsjetnik za možda neku drugu posjetu ovim krajevima.

Zakašnjelo svitanje – studeni

I posljednja u ovom izboru. Dokaz da je pripema i planiranje pola posla, ali i dokaz toga da se planovi rade da bi se izjalovili. :) Naime, plan je bio da se ovo drvo (koje uzgred budi rečeno fotografiram gotovo svaki put kad prođem pokraj) fotografira kod samog izlaska sunca, kad ono bude tik iznad horizonta. Ostali uvjeti su bili tu, jutarnji mraz u studenom, ja u to doba tamo, ali… Kako vidite, oblaci su imali drugačije planove. :( No dobro, nije ni ovo loše ispalo. Duga ekspozicija, sunce se probija i boja oblake koje ovako jure, ono, nije loše. Ne? :)

I to bi bilo to. Vjerujem i nadam se da će iduća godina biti uspješnija u svakom pogledu. Cijenio bih da mi napišete komentar kako vam se svidio izvor, ima li možda koja fotka koja vam je zapela za oko? Ako je  možda želite na zidu, javite se, dogovorit ćemo se!

I na kraju, želim vam zdravu i sretnu novu 2012. godinu!

Davorin Mance liked this post
Stu 23
Odbljesci
icon1 Filip | icon2 Fotke | icon4 11 23rd, 2011| icon3No Comments »

Ili refleksije. Ne znam, što je bolje? Da li nešto mora bljesnuti da bi se vidio odbljesak? Ili nešto mora reflektirati da bilo u refleksiji? Ili samo trabunjam bezveze? :) Neka, danas ću nakon duže vremena staviti više fotografija u jedan zapis. Jednostavno zato jer su tematski vezane i relativno slične jedna drugoj. Radi se o refleksijama (ili odbljescima :) ) drveća u vodi. Nekako mi se sviđa ta relativna plošnost u koju tridimenizonalni objekat prođe kad se odbljeskuje u vodi. (Ili reflektira. :) )

Serija sa prekrasnog izvora rijeke Kupe snimljena prošlog ljeta.

Pa još dvije obljesnoreflektivne sa obližnjih rijeka. :)

Eto, danas čitavih šest fotografija. Sve relfektirana do reflektirane. Ili odbljesnuta do odbljesnute. :) Ili nekako treće? :) Prokomentirajte ovu moju jezičnu egzibiciju. A možete i fotografije. :)

Davorin Mance, Davor Dolenčić, Goran Kovačić, Nada Devic liked this post
Stu 21
Nikon D80+sigma 10-20@10, f9, 1/50sec, ISO 200, CPL + GND3

Iako je ploveći, možda stvarno izgleda kao lebdeći, ova brodica. Fotografirana nedavno na jezeru nedaleko,  u pravoj kombinaciji sunca, magle i oblaka. Ah, pa zašto takvi uvjeti vladaju samo ujutro?! Vapim i vičem, zašto popodne nema savršenih uvjeta za fotkanje, zašto me prokletstvo ranojutarnjeg ustajanja prati i ovdje?

Vjerojatno zato jer (ipak) nema kruha bez motike, jer čovjek cijeni ono što je dobio tek nakon što se i namučio zbog toga. Jer vele Englezi, kako došlo tako o’šlo, easy come – easy go. Ono što čovjek stekne olako, preko noći, sklon je isto tako ispustiti, kroz prste, preko noći. Naprotiv, ono što je plod muke itekako razmisli hoće li samo tako ispustiti iz šake.

Iako je malo nategnuto uspoređivanje ovog propuštanja kroz šake i fotografije, ipak u ovoj pejzažnoj fotografiji kojom se pokušavam baviti rano jutro nudi određene stvari kojih nema u ostatku dana. Koje? Pa recimo, dizanje u gluho doba noći i prije nego što se na istoku uopće počne plaviti nebo, pa onda jutarnja hladnoća, pa…. Aha, trebao sam pisati o prednostima. :)

Magija početka novog dana. Definintivno je to nešto posebno. Ne, nije isto kad se ima vremena dočekati ga negdje na zanimljivom mjestu koliko god hladno ili vruće bilo, ili dok u žurbi na posao, školu ili gdje god primjetimo izlazak sunca. Kad smo u žurbi, obično primjetimo da je sunce izašlo i to je to, obaveze naprave svoje. Reći, evo ga, novi dan je preda mnom, sunce je ovdje, kreće novi krug života. To je ona magija. Ako ste još i na pravom mjestu u vlastiotom miru još i bolje. Rano jutro nudi nama koji živimo u gradovima (koliko god mali ili veliki bili) neuobičajenu tišinu, u kojoj imamo mogućnost čuti život oko nas. Ptice, ostale životinje, vjetar. Ako smo na dobrom mjestu ima šanse vidjeti kakvu srnu, zeca, čuti sokola, sjenice, djetlića, što god…

Pa doći na obalu jezera i uživati u spokoju plave jedrilice, dok iznad nas sunce pokušava razbiti maglu, ugrijati nas i prirodu nakon smrnutog hladnog svitanja.  Jutarnje svjetlo i jutarnji uvjeti i najobičniju grabu punu mutne  vode sa najobičnijom plexi jedrilicom pretvaraju u trenutak za kontempliranje i pamćenje, u scenu iz neke druge priče.

Eto, lebdim polagano, uživam, isplati se dignuti rano. Jel’da?

Dorian Sipos, Dino Cmrecnjak, Luka Bahun liked this post
Lis 3
Na plavoj rijeci.
icon1 Filip | icon2 Fotka | icon4 10 3rd, 2011| icon3No Comments »

Rijetko sam zadnjih mjeseci bio zadovoljan s fotografijama koje sam radio. Još rijeđe sam ih obradio isti dan kad su i nastale. Ove nedjelje, bio sam s prijateljem Davorinom na jutarnjem fotkanju sjeverno i istočno od Čakovca. Obično bi otišli nekud na vodu, na Dravu. No, rekli smo da bi mogli malo promjeniti lokaciju. Naime, rana je jesen vrijeme laganih magli koje pejzažnim fotografima odgovaraju k’o budali šamar. :) A taj dio Međimurja iznad Čakovca je onako, lagano namreškan, rekli bi valovit kako se spušta prema rijeci Muri.

Svitanje kao svitanje, svako je lijepo. No, nit’ je magla bila pregusta, nit’ je na nebu bilo kakvog oblačka, nit’ je bilo kakvih zanimljviih objekata da kadar naprave zanimljivijm pa sam se snalazio sa strinštom, i raznim biljkama koje još uvijek rastu u ovo doba godine. Fotografije OK, ima nešto za blog, ali nisu te fotografije te koje su mi se svidjele. Nisu ni one iz Sivičke šume koju smo posjetili, nedaleko od mjesta na kojem smo fotografirali izlazak sunca. Da, bilo je probijanja zraka sunca kroz krošnje, no ja to nekako nisam uspio zabilježiti.

Pa što je onda, pitate se možda? :) Pa, posle smo se još odvezli do rijeke Mure u mjestu Podturen. Ondje me toplo jesensko sunce podsjetilo na IC filter koji uvijek vučem sa sobom. E, tu sam napravio posao, čini mi se. :) Bila je jedna vrba koja mi je odmah zapela za oko, ali fotografija na rijeci mi je još draža.  Mislim da sam konačno polovio obradu IC fotografije da konačan rezultat bude otprilike onakav kakav sam zamislio.  Znam da bi fotka bila poprilično dosadna u klasničnom obliku, ali IC obrada daje joj jedan drugačiji štih, pa onda ono što je poznato više i nije tako poznato.  I za kraj, nekako mi se čini da je jutro bolje vrijeme za fotografiranje IC od podneva. Ne mogu to ničim dokazati, ali eto takav me osjećaj prati.

Dobro, evo konačno i te fotke. Nadam se da zaslužuje ovoliki uvod. :) Kao i uvijek, vaši komentari su dobrodošli, a slobodno ovaj blog podijelite sa vašim prijateljima na socijalnim mrežama. Hvala! :)

Nikon D80+Sigma 10-20@20mm, f9, 30 sec, ISO 320, Cokin IC filtar

Toni De Vic, Nikola Marinković liked this post
Kol 30
Još jedna mirna.
icon1 Filip | icon2 Fotka | icon4 08 30th, 2011| icon3No Comments »

Smiraji dana znaju biti tako fotogenični. Ni ovaj na jezeru na rijeci Dravi nije iznimka.

Nikon D80+Sigma 10-20@10mm, f11, 1/100sec, ISO 160

Nikola Marinković, Lidija Novak, Silvana Lucin, Peggy Grissom liked this post

« Previous Entries

Bad Behavior has blocked 59 access attempts in the last 7 days.