Lebdeći (i razmišljajući).

Nikon D80+sigma 10-20@10, f9, 1/50sec, ISO 200, CPL + GND3

Iako je ploveći, možda stvarno izgleda kao lebdeći, ova brodica. Fotografirana nedavno na jezeru nedaleko,  u pravoj kombinaciji sunca, magle i oblaka. Ah, pa zašto takvi uvjeti vladaju samo ujutro?! Vapim i vičem, zašto popodne nema savršenih uvjeta za fotkanje, zašto me prokletstvo ranojutarnjeg ustajanja prati i ovdje?

Vjerojatno zato jer (ipak) nema kruha bez motike, jer čovjek cijeni ono što je dobio tek nakon što se i namučio zbog toga. Jer vele Englezi, kako došlo tako o’šlo, easy come – easy go. Ono što čovjek stekne olako, preko noći, sklon je isto tako ispustiti, kroz prste, preko noći. Naprotiv, ono što je plod muke itekako razmisli hoće li samo tako ispustiti iz šake.

Iako je malo nategnuto uspoređivanje ovog propuštanja kroz šake i fotografije, ipak u ovoj pejzažnoj fotografiji kojom se pokušavam baviti rano jutro nudi određene stvari kojih nema u ostatku dana. Koje? Pa recimo, dizanje u gluho doba noći i prije nego što se na istoku uopće počne plaviti nebo, pa onda jutarnja hladnoća, pa…. Aha, trebao sam pisati o prednostima. :)

Magija početka novog dana. Definintivno je to nešto posebno. Ne, nije isto kad se ima vremena dočekati ga negdje na zanimljivom mjestu koliko god hladno ili vruće bilo, ili dok u žurbi na posao, školu ili gdje god primjetimo izlazak sunca. Kad smo u žurbi, obično primjetimo da je sunce izašlo i to je to, obaveze naprave svoje. Reći, evo ga, novi dan je preda mnom, sunce je ovdje, kreće novi krug života. To je ona magija. Ako ste još i na pravom mjestu u vlastiotom miru još i bolje. Rano jutro nudi nama koji živimo u gradovima (koliko god mali ili veliki bili) neuobičajenu tišinu, u kojoj imamo mogućnost čuti život oko nas. Ptice, ostale životinje, vjetar. Ako smo na dobrom mjestu ima šanse vidjeti kakvu srnu, zeca, čuti sokola, sjenice, djetlića, što god…

Pa doći na obalu jezera i uživati u spokoju plave jedrilice, dok iznad nas sunce pokušava razbiti maglu, ugrijati nas i prirodu nakon smrnutog hladnog svitanja.  Jutarnje svjetlo i jutarnji uvjeti i najobičniju grabu punu mutne  vode sa najobičnijom plexi jedrilicom pretvaraju u trenutak za kontempliranje i pamćenje, u scenu iz neke druge priče.

Eto, lebdim polagano, uživam, isplati se dignuti rano. Jel’da?

Share this post

Na plavoj rijeci.

Rijetko sam zadnjih mjeseci bio zadovoljan s fotografijama koje sam radio. Još rijeđe sam ih obradio isti dan kad su i nastale. Ove nedjelje, bio sam s prijateljem Davorinom na jutarnjem fotkanju sjeverno i istočno od Čakovca. Obično bi otišli nekud na vodu, na Dravu. No, rekli smo da bi mogli malo promjeniti lokaciju. Naime, rana je jesen vrijeme laganih magli koje pejzažnim fotografima odgovaraju k’o budali šamar. :) A taj dio Međimurja iznad Čakovca je onako, lagano namreškan, rekli bi valovit kako se spušta prema rijeci Muri.

Svitanje kao svitanje, svako je lijepo. No, nit’ je magla bila pregusta, nit’ je na nebu bilo kakvog oblačka, nit’ je bilo kakvih zanimljviih objekata da kadar naprave zanimljivijm pa sam se snalazio sa strinštom, i raznim biljkama koje još uvijek rastu u ovo doba godine. Fotografije OK, ima nešto za blog, ali nisu te fotografije te koje su mi se svidjele. Nisu ni one iz Sivičke šume koju smo posjetili, nedaleko od mjesta na kojem smo fotografirali izlazak sunca. Da, bilo je probijanja zraka sunca kroz krošnje, no ja to nekako nisam uspio zabilježiti.

Pa što je onda, pitate se možda? :) Pa, posle smo se još odvezli do rijeke Mure u mjestu Podturen. Ondje me toplo jesensko sunce podsjetilo na IC filter koji uvijek vučem sa sobom. E, tu sam napravio posao, čini mi se. :) Bila je jedna vrba koja mi je odmah zapela za oko, ali fotografija na rijeci mi je još draža.  Mislim da sam konačno polovio obradu IC fotografije da konačan rezultat bude otprilike onakav kakav sam zamislio.  Znam da bi fotka bila poprilično dosadna u klasničnom obliku, ali IC obrada daje joj jedan drugačiji štih, pa onda ono što je poznato više i nije tako poznato.  I za kraj, nekako mi se čini da je jutro bolje vrijeme za fotografiranje IC od podneva. Ne mogu to ničim dokazati, ali eto takav me osjećaj prati.

Dobro, evo konačno i te fotke. Nadam se da zaslužuje ovoliki uvod. :) Kao i uvijek, vaši komentari su dobrodošli, a slobodno ovaj blog podijelite sa vašim prijateljima na socijalnim mrežama. Hvala! :)

Nikon D80+Sigma 10-20@20mm, f9, 30 sec, ISO 320, Cokin IC filtar

Smiraj na jezeru

Juuuhuuu, tri bloga u 6 dana. :) Nije loše, nije mi se ovo dugo desilo… No dobro, fotka koju danas prezentiram nastala je (za mene :) ) stvarno nedavno, prošle nedjelje. Cijeli dan je bio oblačan, ali onako ljetno, tu i tamo se pojavila koja plava fleka na nebu. Znao sam da bi zato u doba kad dođe vrijeme za zalazak sunca moglo biti zanimljivo, pa sam otišao do Gornjeg Kuršanca i jezera na rijeci Dravi. I nisam pogriješio. :) Popodne je bilo dosadnjikavo onako, sivkasto plavkasto, ali kad je došla večer sunce je obavilo svoj dio posla. :) Pa eto, danas jedna jezerska suncozalazna. :) Sunce je pravu predstavu radilo meni iza leđa, ali ovakvu melankoliju nisam mogao ne pofotkati. To bi bio grijeh! :)

Nikon D80+Sigma 10-20@10mm, f14, 5sec, ISO 100.

Hvala na posjeti, i slobodno napišite koji komentar. Ovdje ili na facebooku, svejedno će se vidjeti. Bio sam instalirao jedan dodatak za wordpress koji automatski stavlja blogove koje objavim na fb, ali nekako mi je sve to sumnjivo, pa sam ovaj blog objavio ručno, baš me zanima…

Magleno jutro

Iz ravnice u maglu.
Pozdrav drage i dragi moji. Lijepo od vas što ste opet navratili. :)

Danas će biti jedna serija malo depresivnijih fotki. Jesen u Međimurju je često maglovita, što ja i ne volim previše. Magla me čini zlovoljnim, depresivnim, čangrizavijim nego što inače jesam. :) No, s fotografske strane magla nudi mnoge zanimljive mogućnosti. Ova je serija nastala na jezeru na rijeci Dravi kod Gornjeg Kuršanca. Oni koji se eventualno budu vozili od VŽa prema ČKu, to je odmah desno od dravskog mosta, lijepo se vidi s njega. :)

Photobucket
Ja sam doduše do jezera stigao preko Novog sela na Dravi. Ovo je dio kad se izađe iz sela prema rubu jezera.

Photobucket
Nažalost, nisam stigao fokusirati kad se gospodin raskopčanog balonera i psom koji klipše pokraj njega više približio aparatu, no i ovako me podsjeća na Grunfa iz TNT ekipe. :)

Photobucket
Kako je perspektiva zanimljiva stvar. Vidite, sve je relativno i ovisi o tome kako postavite stvari. :)

Photobucket
Ovdje sam konačno došao na dio jezera gdje ljudi imaju vikendice, čamce,  privezišta, itd. Čamci su nekako moj česti motiv. :)

Photobucket
I još jedan čamac s molom.

Photobucket
Ovu fotku ganjao sam pola sata. Čamac je bio na 50ak metara od mene, no magla ga je čas otkrila pa odmah iza i pokrila. Tako da sam teško dobio fotku kakvu sam želio.
Ali dobro i ovakva mi je kompozicijski lijepo ispala, unatoč tehničkim nedostacima.

Photobucket
Ribič, ribičija, to je život pravi…. :)

Photobucket
I za kraj sam ostavio ovu fotku. Da cijeli zapis ne bude baš toliko siv. Ovdje sam ostavio malo boje i poigrao se kontrastom na čamcu.
Eto, toliko. Hvala na posjeti, slobodno ostavite koji komentar, i slobodno kliknete na onaj gumbić dole za podijeliti na socijalnim mrežama. :)