Filip Lučin

Ono što sam o infracrvenoj fotografiji čitao na forumima je da se fotkanje izvan toplog dijela godine ne isplati. O, kako sam se iznenadio kad sam na kraju prošlogodišnje jeseni shvatio da to nije baš tako. Bila je to prva subota studenog mjeseca 2010. Vremenska prognoza je najavljivala magleno jutro, i tako sam ja odlučio otići na rub grada do predjela nazvanog “Globetka” da ulovim pokoji magleni motiv, i najbitnije potrošim filmove koji su mi već neko vrijeme stajali u raznim apratima. O njima nekom drugom prigodom, danas ću pokazati samo fotke nastale digitalijom.

Dakle, prvo dvije maglene fotke.

U boji se na ovoj fotki magla jasnije ističe, no nekako mi je fotka bila blijeda, pa sam se odlučio za ovakvu crno bijelu obradu, da naglasim sve linije drveća i da još uvijek zeleno rastlinje bude nešto svijetlije
nego što je bilo, baš zato da se drveće još jače ističe.

Na ovoj pak sam se ipak odlučio ostaviti boju, odgovarala mi je ova pomalo isprana boja koju je magla pravila. Naime, sunce je već bilo relativno visoko, ali je magle još bilo pa je svjetlost sunca koja je dolazial iza mojih leđa još uvijek ponešto prigušena.

I tako,  kad sam došao do jednog mjesta nekoliko stotina metara dalje od gornje fotke sunce je već dobrano izašlo, magla se razišla a ja sam kopajući po ruksaku pronašao IC filter kojeg sam slučajno ponio. Pa rekoh, gle, sunce tako lijepo grije, zašto ne bi provjerio što ću dobiti? Na moje iznanađenje, a da ne pričam o veselju itekako se imalo što dobiti u IC spektru. Pa evo, slijedi nekoliko fotki koje su mi se svidjele.

Ono što mi se sviđa kod IC fotografije je da kad fotka nastane (kod digitalnog medija), tek onda imate pred sobom bojanku koja ima samo linije ucrtane, sve ostalo ovisi o vašoj volji, želji i trenutnoj inspiraciji. Na ovoj fotki sam se odlučio na plavo bijelo žutu kombinaciju, nakako mi je najviše odgovaralo.

Ovdje pak sam ostavio žuto zeleno plavu obradu. Želeći prikazati kako se  promjenom onoga što smatramo normalnim (u ovom kontekstu normalnim bojama) lako može svakodnevni kadar učiti drugačijim, možda i zanimljvijim.

S ovom fotkom sam išao protiv struje, uglavnom nije nalazila previše pozitivne kritike, no meni nekako odgovara. Zašto, ne znam, ne mogu objasniti. Mislim da je za to kriv moj duh lutalice koji kad u stvarnosti vidi ovakav prizor, uvijek poželi krenuti između drveća, da vidim što je tamo iza.

Za razliku od prethodne, ovu se fotka mnogima svidjela. I meni. Markantno drvo koje znam i imam u podsvjesti već dosta vremena, no tek je infracrveni spektar boja dozvoilo da ga prikažem zanimljivog kakvo je.

I šećer na kraju, jedna vrba koja u stvarnosti uopće ne izgleda nešto posebno zanimljivo, no ovako u jednom poluzimskom prikazu, sa zanimljivim rasporedom grana.

Rado bi čuo i vaše mišljenje o IC fotkama, jel  vam se sviđa ovakav, drugačiji pogled na naš svijet?

Eto, toliko. Idući put zima!

Podijelite ovo / Share this

Iz ravnice u maglu.
Pozdrav drage i dragi moji. Lijepo od vas što ste opet navratili.

Danas će biti jedna serija malo depresivnijih fotki. Jesen u Međimurju je često maglovita, što ja i ne volim previše. Magla me čini zlovoljnim, depresivnim, čangrizavijim nego što inače jesam. No, s fotografske strane magla nudi mnoge zanimljive mogućnosti. Ova je serija nastala na jezeru na rijeci Dravi kod Gornjeg Kuršanca. Oni koji se eventualno budu vozili od VŽa prema ČKu, to je odmah desno od dravskog mosta, lijepo se vidi s njega.

Ja sam doduše do jezera stigao preko Novog sela na Dravi. Ovo je dio kad se izađe iz sela prema rubu jezera.

Nažalost, nisam stigao fokusirati kad se gospodin raskopčanog balonera i psom koji klipše pokraj njega više približio aparatu, no i ovako me podsjeća na Grunfa iz TNT ekipe.

Kako je perspektiva zanimljiva stvar. Vidite, sve je relativno i ovisi o tome kako postavite stvari.

Ovdje sam konačno došao na dio jezera gdje ljudi imaju vikendice, čamce,  privezišta, itd. Čamci su nekako moj česti motiv.

I još jedan čamac s molom.

Ovu fotku ganjao sam pola sata. Čamac je bio na 50ak metara od mene, no magla ga je čas otkrila pa odmah iza i pokrila. Tako da sam teško dobio fotku kakvu sam želio.
Ali dobro i ovakva mi je kompozicijski lijepo ispala, unatoč tehničkim nedostacima.

Ribič, ribičija, to je život pravi….

I za kraj sam ostavio ovu fotku. Da cijeli zapis ne bude baš toliko siv. Ovdje sam ostavio malo boje i poigrao se kontrastom na čamcu.
Eto, toliko. Hvala na posjeti, slobodno ostavite koji komentar, i slobodno kliknete na onaj gumbić dole za podijeliti na socijalnim mrežama.

Podijelite ovo / Share this

Prvi puta objavljeno: ponedjeljak, siječanj 12, 2009

Bijah proteklog vikenda u Lonjskom polju. Iako sam očekivao lijep, hladan, sunčani, zimski dan. Dobio sam siv, hladan, depresivan zimski dan. No, dobro, i takvi uvjeti su pogodni za fotkanje. Možda ne za moje uobičajene motive, ali veli se: “snađi se druže”. Pa sam se tako snašao. Iz ovih nekoliko motiva izbacio sam sivilo i ostalo je samo crno i bijelo.

Prve četiri su u samom Lonjskom polju, a zadnja je na Savi u selu Krapje.

Nadam se da će vam se koja svidjeti. Hvala na gledanju i pozdrav do nekog drugog bloganja.

Podijelite ovo / Share this

Prvi puta objavljeno: nedjelja, studeni 30, 2008

Posljednji nastavak o Ivanšćici prati povratak do Prigorca.

Nazad smo odlučili ispočetka preko makadamske ceste do Černih mlaka, i onda se spustiti dolje preko izvora Mrzljak. Spust baš i nije bio nešto fotografski zanimljiv. Cesta ko cesta, ništ posebno kao i svaka druga. Budete li se po njoj penjali prema vrhu, na ovom križanju skrenite lijevo.

ISO 100, f8, 1/200 @10 mm.

I tako smo se spuštali po cesti, dok nam s desne strane nije bio ovaj znak:

ISo 100, f9, 1/125 @10mm.

O Černim mlakama. Dakle, piscima ove oznake: Ako je JEDNA mlaka, to je JEDNINA i piše se Černa Mlaka!
OK, sad mi je lakše. Dakle, te čuvene mlake su jedna malo veća lokva vode sakrivena u lišću. Mi smo misleći da je to nešto veće, ili da ih je bar više, jednostavno previdjeli ovu, i krenuli putem prema drugom toponimu sa znaka, Zletišću Coprnic. Srećom pa smo brzo skužili da nije baš u redu da se opet penjemo, pa smo se brzo vratili i nazad. i sasvim slučajno naletjeli na tu mlaku.

Eto je:

ISO 100, f22, 1/10 @10mm.

Nakon Černe Mlake krenuli skrenuli smo s makadama i krenuli u oštro spuštanje prema izvoru Mrzljak. Ovdje je šuma bila više crnogorična, svjetla za fotkanje je bilo manje, no motiva se svjedno našlo.

I bjelogorice.

ISO 100, f13, 1/100 @10mm.

I tako se spuštasmo niže i niže prema izvoru Mrzljak. treba reći da se u šumi nalazi i grob neznanome junaku, kojeg eto nisam fotografirao, no nađete li se tamo, da vas ne iznenadi. I tako smo se još malo  spuštali, šuma je iz crnogorice sprešla u listopadnu šumu, i eto nas na Mrzljaku. Nije baš Nijagarin slap?

ISO 100, f5.6, 1/20 @20 mm.

No, voda je friška i fina. Rečeno mi je da taj izvor cijelu godinu daje istu količinu vode, jer se na tom mjestu cijedi voda koja pada po vrhu planine, i ovdje procijeđena kroz stijene izvire. I odmah kako iscuri van, tako opet nestane u zemlji, da bi se pojavila u obliku potoćiča parsto metara niže.

Još nekoliko šumskih kadrova:

ISO 100, f8, 1/50 @10 mm.

Korijenje, korijenje, i još korijenja. ISO 100, f8, 1/100 @10 mm.

I za kraj ovog putopiščića s Ivanšćice, evo vam jedan drveni smajli.

ISO 200, f8, 1/20 @14 mm.

Do idućeg zapisa, lijep pozdrav!

Podijelite ovo / Share this

Prvi puta objavljeno: nedjelja, studeni 30, 2008

U ovom nastavku, kako smo sjašili s Konja i došli na vrh Ivanšćice.

Možda na početku da se osvrnem na planinare od kojih neki skoro pa trče uzbrdo. Svaka vam čast, ali to nije moj otrov. Nama je od podnožja do vrha trebalo oko tri sata uz česta zastajkivanja radi  fotkanja, odmaranja, žvakanja sendviča itd. Neki koji su nas pretekli odmah na početku uspona, već su se vraćali nazad i prije nego smo mi došli do Konja. Imaju ljudi kondicije.

Detalj iz šume. ISO 100, f22, 1/30 @10 mm.

Ok, od Konja do vrha planine više nema puno, uđe se u šumu, i opet uzbrdo dok se odjednom ne nađete na  cesti koja vodi od podnožja do vrha. Tako da se fino autom može. Nešto smo bili razgovarali, kad se idući put zaletimo fotkati na Ivanšćicu, bilo bi pametno autom do gore, pa se onda s vrha spustiti na južnu stranu planine, vidjeli smo da ima zanimljivih mjesta i tamo. Inače od gore, kao i sa svakog vrha stvarno je lijep pogled. Da li na Zagorska sela u podnožju, da li na slovenske planine na zapadu,  na Varaždin i Međimurje na Sjeveru, na Zagorje i Medvednicu na Jugu  i kužite dalje. Nažalost, kad smo mi bili gore bila je magla u dolina koja je zanimljiva za fotkanje,  ali ometa vidljivost kakva bi mogla inače biti.

Eto, da vas počastim sa par pogleda s vrha.

Od tamo dolje, onog usjeka, od tamo smo krenuli prema vrhu. ISO 100, f8, 1/100 @70mm.

I sa vrha piramide. Za one koji se pitaju, “kakve sad piramide?!”, piramida je metalni objekt koji s  stavi na vrh i služi kao vidikovac. Ova na Ivanščici je po slobodnoj procjeni visoka 10ak metara, odlična je za promatranje jer vam ne smetaju stabla. Ono što je mene smetalo je bio jak vjetar koji je puhao. Osim što je bio jako hladan, narušavao je moj ionako slab osjećaj na visinama. :-/ No dobro, kadrovi koji su se pružali od gore potisnuli su moj strah od visine.

Vrh koji se tako markantno diže iznad ostalih je Ćevo. ISO 100, f10, 1/320 @300 mm.

Mala crkvica pod velikim bregima. ISO 100, f10, 1/400 @300 mm.

Pogled na Sljeme. ISO 100, f10, 1/1600 @300 mm.

I još jedan, malo širi. Medvednica je ono malo brdašce točno ispod sunca. ISO 100, f22, 1/100 @10 mm.

Planinarski dom, u kojem je kako sam čuo odlično kuhano vino. Crveno. Za bijelo se baš i ne bih složio. Meni je bilo malo prekiselo. :-/ ISO 100, f9, 1/100 @10 mm.

I tako smo se u planinarskom domu malo ugrijali, upisali se u knjigu, krenuli prema dole. O tome više idući puta.

Podijelite ovo / Share this