Ljeto je, vruće je ovdje kod nas, prognoze nam najavljuju tjedan obaranja rekordno visokih temperatura, vratio sam se s mora i stvarno mi treba osvježenje. Pa evo, jedna toplo hladna, zimska fotka.
Nikon D80+Sigma10-20@10mm, f9, 2.5sec, ISO 100
Uff… Evo, i proljeće je počelo a ja još na snijegu. A eto, to život radi, baci ti klipove pod noge i jednostavno nemaš vremena misliti na sebe. No, dobro za nedjelju prognostičari ionako najavljuju snijeg pa vas neću previše ohladiti ovim mojim snježnim fotkama.
Prednost malog grada popout Čakovca je to što je obično lako (čitaj brzo) doći do ruba grada gdje obično ima nekav šumarak, polje, itd. Dakle, nešto fotogenično. 
Tako i mi ovdje na sjeverozapadnom djelu grada imamo jedan predio pod nazivom “Globetka” gdje ima i šume i zimzelene i bjelogorice i polja i svega toga nečeg. Jednog već sad davnog snježnog dana zaputio sam se ja do Globetke i svašta nešto sniježno pofotkao. Pa evo, prostirem pred vas svoje fotkice bijelim pahuljama prekrivene.
Meni je ova fotografija bila zanimljiva, tj. još uvjek mi je. Već dugo vremena imam nekakvu “viziju” napraviti nešto ovakvo, samo sa nečim možda malo monumentalnijim. Mnogi su me gledali ispod oka kad sam pričao o ovoj fotki, ono, “ajde, ako ti se već toliko sviđa, nek ti bude”. Ali dobro, kak je išla ona pjesma “It’s my party….”.
Ujedninjene boje lišajeva. Sad kad gledam, možda bi ovaj snijeg mogao biti malo manje siv…
Smrznut.
Tri čuvara i svjetlost zimskog sunca.
Zimska fotkica, onako, baš sniježna.
Eto, toliko. Hvala na gledanju, valjda u dogledno vrijeme stignem staviti još nešto fotki. Prije nego se rastope od vrućine.
Danas nastavljam sa serijom fotografija nastalih jednog sniježnog dana, odnosno večeri u Čakovcu. Kako sam prateći druge blogove primjetio da često nemam volje ili vremena čitati puno teksta, danas ću se suzdržati od previše tipkanja. Uživajte!
Iako je ovo već doslovno lanjski snijeg, tek danas došlo je vrijeme za fotografije nastale kad je zadnji put snijeg napadao ovdje u Međimurju. Dosta sam fotografija napravio tih snježnih dana, kako u Čakovcu, tako i u okolici. No, za danas sam odlučio prikazati fotografije nastale u šetnji gradom. Kako ih je poprično, podijelit ću blog na dva dijela.
U šetnju gradom sam krenuo relativno rano ujutro, sunce je taman izašlo i bilo nisko nad horizontom. Na ovoj fotki se lijepo ocrtava na prozorima zgrada. Iako nešto previše ne volim hladnoću zime pravi, vedri zimski dani su lijepi. Pogotovo ako ima snijega, jer nešto je posebno u plavom nebu, suncu i od snijega bijeloj zemlji.
U centru grada se nisam puno zadržavao, nego sam odmah krenuo prema gradskom parku. Dvije linije i toplina sunca na granama prekrivenim snijegom.
Malo drugačiji kadar Čakovečkog dvorca.
Razglednica, zimska scena.
Zimska idila perivoja Zrinskih. I jedan gospodin da stavi točku na i.
Još jedna sličica iz parka. Možda sam mogao i maknuti ovu granu iz kadra…
I za kraj prvog dijela, stope, put i grane.
I evo mene u ožujku! Današnji zapis će biti o jednom za mene nesvakidašenjm nedjeljnom jutru.
Naime, svi koji me znaju, znaju da volim dugo spavati. Kako u tjednu radi posla ustajem malo poslije pet, vikendom se rijetko dižem prije 9. I sad vi mene pitate, dobro, čemu ovo blebetanje o dizanju i spavanju?
Evo, ovome:
O svitanju na rijeci. Te nedjelje je još bilo nešto snijega, nije se do kraja otopio, ali je dan bio ugodan. Niti samo jutro nije bilo prehladno, ali ovaj trenutak svitanja… Lijepo je to, jako lijepo grije ranojutarnje sunce, a boje i energiju koju daje… Kad kod sam doživio izlazak sunca, uvijek sam se odlično osjećao u tom trenutku. Svaki put je to jedan lijep, skoro pa neponovljiv trenutak. Trenutak kad dan konačno krene, a noć konačno ode. A možće se i kakva zanimljiva fotkica napraviti. Usput, ovakve zrake sunca u fotoaparatu možete dobiti samo ujutro, navečer je sunce samo velika vatrena lopta koja nas pozdravlja, i želi nam laku noć.
Evo, ovo je samo minuticu, dvije prije samog izlaska, lijepe vatrene boje u kontrastu sa još uvijek hladnom riječnom vodom.
Trebao bi reći da sam na taj izletić na rijeku Dravu (pa se izletić pretvorio u izlet po Međimurju) išao s kolegama iz Fotokluba Čakovec, a zato da jednog odličnog pejzažnog fotografa, Krunoslava Lisca malo provezemo po Međimurju da vidi i ovaj kraj lijepe naše. S Krunom smo se povezali preko Fotokluba Zagreb, čiji je on član a njegovu smo izložbu ugostili ovdje u Čakovcu, krajem prošle godine.
Kako na rijeci nije bilo magle kojoj smo se nadali, relativno brzo smo produžili dalje. Put nas je vodio do Preloga, do njihove marine gdje sam zabilježio sljedeću fotku:
Toplo i hladno. Suce grije, ali snijeg se tada još nije dao. Danas ga hvala Bogu nema.
Čamac jutarnjim suncem obasjan.
Nakon šetnje po Marini, produžili smo do Mure, do Podturena. Ni to mjesto se nije pokazalo nešto posebno u to doba dana (već je bilo oko 9 sati), pa smo se samo prošetali, i produžili do gornjeg dijela Međimurja, do Štrigove. Za one koji znaju, otišli smo gore do Robadja gdje sam napravio ovu fotku:
Pada mi ona na pamet: “Na malome brijegu, usred vinograda”. 
Ako se pitate gdje su ti vinogradi, svugdje osim na fotki. I lijevo, i desno i iza mene. Eto, toliko za ovaj put, hvala na posjeti i do čitanja!
Bad Behavior has blocked 59 access attempts in the last 7 days.
Filip | 
08 21st, 2011| 
